Kada je imala samo dvanaest godina majka joj je preminula od bronhitisa, a otac nije bio u mogućnosti da se brine o njoj i sestrama pa ih je poslao u sirotište. Sa osamnaest godina gubi pravo ostanka i napušta sirotište.
U sirotištu je naučila da šije te se sa napunjenih osamnaest godina zaposlila kao pomoćna krojačica koja se bavila porubljivanjem haljina za bogate dame tadašnjeg društva. Sa devetnaest godina je odlučila da ode u Pariz gdje novac zarađuje kao pomoćna kabaretska pjevačica – zabavljala je publiku prije nastupa glavne zvijezde.
Nadimak Koko je dobila zahvaljujući pjesmi koju je često izvodila, “Kvi ku a vu Koko dans le trokadero”. Kratko je napustila posao kabaretske pjevačice i radila u odmorištu za elitne Francuze u mjestu Viši.
Sa dvadeset i tri godine upoznala je bogatog tekstilnog biznismena Etijena Balzana i ubrzo postala njegova ljubavnica. Balzan je odigrao presudnu ulogu u pokretanju njene karijere. Život na visokoj nozi donio joj je dobre kontakte. Balzan joj je pomogao da otvori prvu prodavnicu šešira, a koju je kasnije polako, ali sigurno širila.
Balzan upoznaje Koko sa prijateljem Arturom Edvardom Kapelom sa kojim se Koko upušta u ljubavnu vezu koja je potrajala devet godina, sve dok Kapel nije oženio bogatu aristokratkinju lejdi Dijanu Vindan, a Koko mu je do kraja života ostala samo ljubavnica. Kapel je poginuo u saobraćajnoj nesreći, ali bio je jedan od ljubavnika koji je vjerovao u sve njene ideje i finansijski ih podržavao. On je bio zaslužan i za čuveni stan u Ru de Kambonu na broju trideset i jedan koji je dobila kao poklon. Koko nije mogla emotivno da se oporavi nakon Kapelove smrti te su kroz njen život prolazili muškarci, ali se nisu dugo zadržavali.
Koko Šanel je bila veličanstvena dama sa duhom muškarca koja je slijedila svoj san o modernoj i jakoj ženi oslobođenoj stega, šablona i pravila ponašanja, kako u modi, tako i u životu. Spisak svih njenih ljubavnika zauvijek će ostati skriven ali između ostalih spominju se ruski knez Dmitrij Pavlovič, kompozitor Igor Stravinski, vojvoda od Vestminstera, a kružile su glasine da je zavela čak i Pikasa i Dalija.
Koko je na modnu scenu donijela ženska odijela, hlače visokog struka i muškobanjasti stil sakoa. Oslobodila je žene nošenja korzeta i dugih haljina koje smetaju. Ona je zaslužna i za to što je mala crna haljina nezaobilazan dio garderobera svake žene. Njena omiljena boja bila je crna pa ne čudi otkud crna kao simbol elegancije i profinjenosti.
Koko je bila horoskopska, ali i životna lavica. Imala je cilj koji je ostvarila, možda čak i više nego se i sama nadala. Od tud i prisustvo zlatnog lava u Šanel kolekcijama nakita.
Čuveni parfem Šanel broj pet sa kojim počela velika Koko priča bio je prvi parfem sa dizajnerskim potpisom, a dizajn je inspirisan bocom viskija. Šanel je govorila da žena treba da stavlja parfem tamo gdje želi da je ljube.
Koko je za vrijeme Drugog Svjetskog rata zatvorila sve svoje radnje i živjela u hotelu Ric u Parizu. Povremeno je odlazila u stan, najčešće u trenucima kada je željela da stvara. U Ricu je provodila vrijeme sa njemačkim oficirima te su je povezivali i optuživali da je radila kao kontraobavještajka u ratu i pomagala njemcima na uštrb rodne Francuske. Kasnije je preselila u Švajcarsku, ali želja da još jednom pokaže svoju Koko Šanel snagu vratila je u Francusku. Tadašnja kolekcija nije dobro prihvaćena, jer su je smatrali izdajnicom nacije.
Šanel je najbogatija žena u istoriji, jedna je od stotinu najuticajnijih osoba dvadesetog vijeka i vrijednost njene imperije se procjenjuje na 118 biliona eura. Nekoliko godina prije nego što je preminula, bila je teška ovisnica o morfiju koji je ubrizgavala sama sebi. Veliki dio života je provela sa muškarcima, nije imala mnogo prijateljica, jer kako su je opisivali oni koji su je poznavali “bila je žena teškog karaktera”. Šanel je preminula u osamdeset i osmoj godini života. Pokopana je u Švicarskoj, a kameni nadgrobni spomenik sa pet simbola lava kreirala je sama, uz natpis: “Bez težine ovog kamena iznad mene, želim da odem u raj i oblačim anđele.”
