Kada su vam kulturološke i književne studije svakodnevnica, neizbježno je da ste zatrpani znatnom količinom informacija i da se dotičete svih sfera života, između ostalog i politike. Prilikom istraživanja društveno-političkog konteksta dvadesetog vijeka zarad pisanja eseja iz književnosti, naletih na 14 stavki koje su izlistane kao specifična obilježja jednog od političkih režima iz datog perioda. Bi mi smiješno na prvu koliko u svakoj stavci pronađoh svoju državu koja, na papiru, funkcioniše kao demokratska. Bi mi smiješno, jer da sam, kojim slučajem, čitala o demokratiji, vjerovatno ne bih povukla ovakvu paralelu. Evo šta autorka članka, Branka Kremenović, kaže o pomenutom režimu i šta je prolijetalo kroz moju glavu nakon svake pročitane stavke:
1.“Snažan i stalan nacionalizam – neprestano korištenje patriotskih slogana, parola, simbola, pjesama i drugih parafernalija”
U glavi apsurdni referendum i ideje o otcjepljenju. U glavi 9.januar i 25.novembar. U glavi trobojka, šahovnica i žuti trokut. Netrepeljivost. Izjednačavanje patriotizma sa nacionalizmom.
2. „Omalovažavanje ljudskih prava – u nekim slučajevima ljudska prava mogu biti ignorisana, kad se za tako nešto ukaže potreba“
U glavi prava trudnica. Prava radnika. Samohrane majke. Otpušteni očevi. Osobe sa invaliditetom. Ratni vojni invalidi. Bolesni i nemoćni. Penzioneri.
3. „Identifikacija neprijatelja kao faktor za ujedinjenje – ljude se zaražava patriotskom groznicom uz pomoć potrebe za eliminacijom onoga što se smatra zajedničkom opasnošću ili neprijateljem“
Predsjednika RS odavno karakterišu kao neprijatelja broj jedan i ovi iz opozicije i političari u Federaciji. Predsjednik RS piše nekakvu „Crnu knjigu“ sa imenima svojih neprijatelja. Zaoštravanje neprijateljskih odnosa dva susjedna entiteta. Međunarodna zajednica kao državni neprijatelj.
4. „Vojna premoć – Čak i kad postoji mnogo unutrašnjih ekonomskih problema, vojsci se dodjeljuje neproporcionalno veliki dio finansijskih sredstava, dok se unutrašnji problemi zapostavljaju“
Oni koji znaju bolje od mene, koliko se novca iz budžeta na godišnjem nivou izdvaja za potrebe vojske
5. „Favorizacija polova – muškarci uveliko dominiraju, tradicionalne uloge polova su mnogo rigidnije, protivljenje abortusu raste, isto kao i homofobija i otpor protiv homoseksualizma“
Ova mi je omiljena. Grohotom se smijem. Ljubim svoj primitivni patrijarhat, normativne uloge rodova, binarni sistem vrijednosti, stereotipe, marginalizaciju društvenih grupa, šovinizam i seksizam.
6. „Kontrolisani masovni mediji – Mediji su u nekim slučajevima direktno kontrolisani od strane vlade, a u drugim, mediji su kontrolisani indirektno uz pomoć raznih vladinih regulativnih mjera, kao i simpatizera vlade koji u medijima rade kao voditelji, direktori itd. Cenzura je sasvim uobičajena“
Mediji vladajuće struje, mediji opozicije i ovi neutralni. Čekaj, Željka, neutralnost masovnih medija u Bosni i Hercegovini? Daj, molim te. Opet se smijem.
7. „Opsesija nacionalnom bezbjednošću – Vlada koristi strah kao sredstvo za motivaciju narodnih masa“
Jedni prijete ukidanjem manjeg entiteta. Drugi ističu važnost otcjepljenja od većeg entiteta. Sve zarad očuvanja nacionalnih identiteta koji su neprestano „ugroženi“.
8. „Religija i Vlada su isprepleteni – koriste onu religiju koja je najšire zastupljena kao alatku za manipulaciju javnog mnenja. Vladini političari često koriste religijsku retoriku i terminologiju, čak i kad su osnovne religijske postavke dijametralno suprotne vladinim mjerama i aktivnostima“
Izjednačavanje nacionalne pripadnosti sa vjerskom. Pojedini crkveni poglavari koji rade u službi vlasti. Demokratska sekularna država? Malo sutra.
9. „Korporalna moć je zaštićena – industrijska i poslovna aristokratija je često ta koja postavlja lidere na vlast, stvarajući tako jednu uzajamno korisnu vezu između privrede i vlade, kao i moćnu elitu“
Korporacije kao vodeće privredne institucije. Uvoz stranih proizvoda. Domaća proizvodnja bez podsticaja. „Zajednički tal, firma ilegal“
10. „Ugušivanje radničke sile – organizovane radničke sile predstavljaju jedinu istinsku prijetnju vladi i to je upravo razlog zašto se radničke unije potpuno eliminišu ili ugušuju“
Svaki pokušaj pobune radnika rješava se vrlo jednostavno. Otkazom.
11. „Omalovažavanje intelektualaca i umjetnosti – Otvoreno se napada slobodno izražavanje u umjetnosti a vlade odbijaju da finansiraju umjetnost“
Da Vas čujem ministre prosvjete i kulture? Da čujem i tebe, svjetino, koja smatraš da su umjetnost i kultura beskorisno bacanje novca i uzaludno trošenje vremena kad ne služe nikakvoj konkretnoj svrsi?
12. „Opsesija zločinom i kaznom – policiji se daju skoro bezgranična ovlaštenja kod primjenjivanja zakona. Ljudi često imaju tendenciju da ne primjećuju policijsko nasilje a takođe i da se odriču od svojih građanskih prava u ime patriotizma“
Strah od zaposlenih u policijskoj službi. Prećutane zloupotrebe položaja. Podmetnute zavjere. Iznuđene izjave.
13. „Kronizam i korupcija – režimi su skoro uvijek predvođeni od strane grupe prijatelja i saradnika koji jedan drugog naizmjenično postavljaju na različite vladine funkcije i pozicije a vladinu moć i autoritet koriste kako bi zaštitili svoje prijatelje od odgovornosti. Za ovakve režime nije neobično da se nacionalna bogatsva otuđuju, odnosno, otvoreno kradu, te tako prelaze u ruke vladinih službenika“
Nepotizam. Stranačko zapošljavanje. Stranaško i otpuštanje. Mito i korupcija. Nezainteresovanost za očuvanje nacionalnog blaga. Propadanje spomenika kulture.
14. „Lažiranje izbora – koriste se zakonima kako bi se kontrolisalo glasačko tijelo, granice političkog područja i manipulisali mediji“
Krađa glasova, kupovina glasova, iznuda glasova, prijetnje, zloupotreba ličnih podataka. Narod „bira“.
Ništa od navedenog ne bi bilo ni novo ni strano svima vama koji ste, kao i ja, stanovnici ove „demokratske države“. Ipak, nisam vam odmah rekla da su ovih 14 stavki, zapravo, izlistane kao 14 specifičnih obilježja fašističkih režima. Kako vam sada zvući? Zastrašujuće, ponižavajuće, zabrinjavajuće.
Demokratijo i demokratska državo, đe zapelo?
Sokrate, brate, bio si u pravu.
Više mi nije smiješno.
