Prije nego se nasmijete, zamislite se i zapitajte, je li svima smiješno golicanje? Jednostavno je, nekoj djeci odgovara to, dok drugima stvara neugodnost. Bila sam kod prijateljice na večeri, kada sam njena ćerku čula kako vrišti iz druge sobe. Pitala sam je je li joj dobro, na šta je ona odgovorila kako se ona smije, a ne plače, jer se igra sa tatom i golicaju se. Kada sam je pitala je li sigurna da se njoj to sviđa, odgovorila je: “Da, zašto?” vidno zabrinuta.
Onda sam joj i objasnila. To što se neka djeca smiju dok ih golicate, ne znači nužno i da uživaju u tome. S obzirom na to da se oslanjamo samo na njihove izraze lica za vrijeme smijanja, a ne vidimo šta se stvarno dešava i kako zapravo utičemo na njih, moguće je da dođe do toga da ih golicamo, nesvjesni da im takvo što ne odgovara.
Članak iz New York Timesa govori detaljnije o tome, jer kako je biologičar Richard Alexander objasnio tanka je linija između smijeha i suza. Kako kod odraslih, tako i kod djece. Samo što je teško razaznati kada će se ta linija preći. Gledajući dalje u istoriji, mnoge kulture su koristile golicanje kako bi prouzrokovale bol. Jedan od primjera je Han dinastija u Kini, koja je golicanjem zapravo mučila i kažnjavala stanovnike, koji su griješili, ne ostavljajući pritom vidan tragmučenja. U antičkom Rimu, prestupnici su bili vezani dok su im stopala bila u soli, a koze bi im lizale stopala kako bi ih na taj način mučile. Sličan scenario mučenja bio je i sa židovskim zarobljenicima, gdje su ih mučili golicanjem perima po stopalima.
Međutim, danas se čini da smo to nekako zamijenili sa užitkom i da ne vidimo tamnu stranu toga. Ipak, moguće je da se dešava jednak efekat kao i sa klovnovima. Samo zato što su većini ljudi smiješni, ne znači da nekima ne izazivaju strah. Uprkos tome što može biti zabavno, golicanje djecu ostavlja bespomoćnima i može im izazvati osjećaj neugodnosti i straha, jer ste u poziciji da upravljate situacijom, ostavljajući ih prepuštenima vama.
Često se i dječiji bunt i poziv na prestanak golicanja ne shvata ozbiljno pa se nastavlja zabava za roditelje, uprkos tome što djeci ne odgovara. Sličan je slučaj i sa braćom i sestrama koji će izazivati jedno drugo i onda reći: “Nemoj biti beba pa plakati” nastavljujući nesvjesno mučenje brata ili sestre.
Čak i kada se kaže:”Prestani” dobije se odgovor: “Pa ne radim ti ništa, samo te golicam” jer se smatra da je to maksimum zabave i užitka. Ali potrebno je shvatiti da nije. Psihoterapeutkinja Tracy Lamperti objašnjava kako čak i seksualni nasilnici koriste golicanje kao jednu od metoda mučenja.
Samo zato što su većini ljudi smiješni, ne znači da nekima ne izazivaju strah. Uprkos tome što može biti zabavno, škakljenje djecu ostavlja bespomoćnima i može im izazvati osjećaj neugodnosti i straha, jer ste u poziciji da upravljate situacijom, ostavljajući ih prepuštenima vama.
Naravno, niko od nas ne želi sada praviti dramu oko bezazlenog golicanja unutar porodice ili među prijateljima ili partnerima, ali shvatite to ovako: Ako dijete kaže: “Ne” to znači ne. Bez obzira na to djeluje li kao da se zabavlja, moguće je da mu neugodno i zato trebate prestati odmah.
Najbolje je pratiti govor tijela djeteta i po mogućnosti ne golicati dijete koje još uvijek nema sposobnost govora. A kada ga poželite golicati, pitajte ga. U trenutku kada kaže da prestanete, uradite to odmah. Jedino tako će biti zabavno i vama i njemu.
Izvor: The Huffington Post
