NETAČNO je da je svaki dan lijep. Ima onih koji me pojedu, pljunu, sažvaću, ima onih koji su okejish i za koje jedva čekam sutra, ima onih koje bih izbrisala spaljivanjem, ima onih koji ti zauvijek mijenjaju život. I nema u njima baš ništa lijepo. I ne, “Ali Lolin zagrljaj bla bla bla” nije argument za lijepo.
NETAČNO je da morate da volite sebe baš non stop da bi vas drugi voljeli. Pa najviše mi je ljubavi trebalo kad nimalo nisam voljela sebe, svoje tijelo, svoj full negativni mindset, svoju samodestrukciju. Ljubav drugih mi je bila svjetlo ispred, u i na kraju tunela.
NETAČNO je da smo ono što vidite u prolazu, što vidite na Instagramu, što čujete od drugih. Mi smo sve to i još mnogo toga što ni ne treba svako da zna. Ko treba saznaće.
NETAČNO je da je biti majka neki uzvišeni dar i da su majke bolje osobe od onih koji to nisu. Saberite se. Divno je biti majka, ali to s karakterom i čojstvom nema nikakve veze. Moje dijete je ljubav mog života. Ali ja sam mnogo više od samo “majka”.
NETAČNO je da je žena ženi vuk. Živa sam zbog žena, srećna sam zbog žena kojima sam okružena, rastem uz žene.
NETAČNO je da sve kreće iz tvoje glave. U mojoj glavi rak nikad nije bio. Pusti malo glavu na miru.
NETAČNO je da je do tebe. Nije uvijek, ne budi luda. Ali kad jeste, uvijek se izvini. Uvijek.
NETAČNO je da će ljudi koji najviše pričaju da vas vole, to i pokazati. Baš često je to obrnuto.
I za kraj: NETAČNO je da sam ja uopšte bilo šta od ovog u pravu. Ne zasnivajte sebe na random postovima s Instagrama. Moje iskustvo nije i tvoje. Moj ugao posmatranja nije i tvoj. Možda je sve tvoje mnogo više od mog.
Vjeruj sebi malo više i reci životu češće: NETAČNO.
Žena, majka, drugarica. Ne nužno tim redoslijedom. Priča iz iskustva, čita između redova, piše iz zadovoljstva. Nema omiljenu boju.
