Nakon što su se prošle godine pobunili protiv ideje osnivanja škole na bosanskom jeziku srednjoškolci iz Jajca su naišli na niz prepreka u ostvarenju svog cilja. Prva od njih bila je odluka skupštine SBK da se osnuje takva škola, nakon čega su oni najavili bojkotovanje nastave. U prošloj školskoj godini vjerovali su u svoju pobjedu i krenuli zajedno u nove pobjede, očekivajući da će tako biti i ove godine. Plan je bio zapažen, promovisan i podržan od strane raznih medija, šefa misije OSCE-a Jonathana Moore-a i brojnih pojedinaca, ali se desio novi preokret na štetu čitave zajednice.
Skupština Srednjobosanskog kantona (SBK) usvojila je izmjene i dopune Odluke o osnivanju Mješovite srednje škole “Jajce”, čime su, kako je rečeno, uklonjene i posljednje administrativne prepreke za formiranje te škole od sljedeće školske godine. To je navelo srednjoškolce da se ponovo pokrenu i zaustave otvaranje nove, prema mišljenju mnogih nepotrebne škole, stvorene samo sa svrhom dodatnih podjela u već ionako podijeljenom društvu. Tom prilikom smo razgovarali sa Nikolasom Rimcem, jednim od srednjoškolaca u Jajcu koji je istaknuo:
“Tokom perioda u kojem smo bili u “sjeni” nakon prošlogodišnjih protesta organizovali smo nove strategije, taktike i moguće opcije za situacije koje se već događaju ili mogu desiti. Postali smo jači i pametniji i dobili podršku većeg broja građana nego prije. Ljudi koji su bili uz nas srcem, sada su i sa riječima”.
Situacija je prema njegovom mišljenju postala ozbiljna, a samim tim uspjeli su privući i veliku pažnju medija, vršnjaka i sugrađana. Dejan Ilić iz Fabrike Knjiga i Nenad Veličković iz Školegijuma su im također donijeli još više savjeta, mogućnosti i znanja koje mogu iskoristiti unatoč odluci ministarstva. U narednom periodu plan je povećati broj zainteresovanih, sarađivati sa studentima i autoritetima, a nova odluka ministarstva je tek početak nove grane djelovanja.
Odluku ministarstva komentariše kao bacanje novca na potpuno nepotrebno osnivanje nove škole, koja će stvoriti podjele u trenutnoj harmoniji u kojoj njima sredjoškolcima ništa ne smeta.
“Ako već žele trošiti novac za škole … nek nam poboljšaju inventar! Nek nam proljepšaju škole koje već imamo! Nek nam doniraju za nove projekte! Nova VRATA. Vrata uopćenito koja nam fale! Ili već ako žele novac trošiti za nešto korisno … neka doniraju novac gladnima. Ili učenicima koji žive u jako lošim uvjetima. Neka razmisle malo o tome”.
“Graditi mrtve ustanove bez duše ili usrećiti djecu koja žele živjeti onako kako bi svako dijete trebalo”? To je pitanje koje bi se trebalo postaviti svima, dodaje Nikolas.
Zbog iznenadnog sastanka sindikata, prolongirana je sjednica aktiva pa će anketa biti provedena naknadno. Međutim, ono što je trenutno već jasno jeste stav nekoliko profesora i građana, koji su se okupili u neformalnoj grupi “Bolja škola” uz podšku Školegijuma. Iz grupe ističu kako su se okupili sa ciljem dokazivanja kako postojeći sistem obrazovanja ne stvara građane koji misle i kritički promišljaju niti ih uči da primjenjuju stečanja znanja i vještine.
“Smatramo da istinske općeljudske vrijednosti povezuju različite skupine ljudi uprkos njihovim nacionalnim, vjerskim, rasnim i drugim razlikama. Svaka isključivost i nesnošljivost ima štetne posljedice. Zato želimo vlastitim primjerom pokazati da postoji način legitimne borbe i da neovisno o bilo kakvim nacionalnim interesima postoje etičke vrijednosti za koje se moramo boriti. Zato smo uz učenike koji zahtijevaju bolja rješenja od podjele”.
Nadaju se da će i ostali profesori biti uz njih, ali trenutno nemaju zvanični stav nastavničkog vijeća. On će kako nam dodaju konačno donijeti i zvanični stav škole. Međutim, neminovno se postavlja pitanje kome je potrebno dodatno vrijeme da se usaglasi oko naizgled sasvim jednostavnog pitanja:
Podjele ili ne?
Uzevši u obzir navedene probleme u izjavi Nikolasa Rimca sasvim je jasno da postoje značajniji problemi koji bi se mogli riješavati novcem predviđenim za osnivanje nove škole. Uz trenutni angažman i volju građana moglo bi se djelovati na sprečavanje, ali izjava ministrice obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK, Katice Čerkez koja je naglasila kako niko nikoga ne tjera da ide u novu školu ostavlja otvorenu mogućnost da se uprkos svim naporima škola otvori i time obezbijedi suptilniji način manipuliranja situacijom.
Samo zato što vas niko ne tjera da idete u novu školu ne znači da se među djecom neće stvoriti nove podjele, na temelju priče o tome kako svako treba ići u “svoju školu”. Uostalom, ako zaista niko ne upiše novu školu na bosanskom jeziku šta će biti njena svrha? Samim tim kriza podjela u društvu nastavlja trajati, jer sve dok neko ima moć i vlast nad drugima, ravnopravnost ne postoji.
“Niko vas ne tjera da upišete tu školu” postaje samo vješta fraza kojom se opravdava indirektni pritisak koji se svakodnevno vrši.
Niko ljude ne tjera ni da se mrze, ali se eto opet mrze.
Niko ni vas nije tjerao da osnujete bez povoda školu, ali ste je osnovali.
Uzevši u obzir lanac dužničkog povezivanja roditelja sa poslodavcima koji su najčešće politički angažovani u nekoj od dominantnih partija neminovno je padanje pod uticaj onih koji omogućavaju egzistenciju tim istim roditeljima, koji na taj način omogućavaju isto svojoj djeci.
Dakle, ipak neko nekog tjera, ali to se kao i inače ne vidi, jer u BiH i ono što je trebalo biti transparentno već odavno nije.
Zato vas ni mi ne tjeramo da se pobunite, ali po svojoj savjesti i logičnom zaključivanju biste mogli. A prije svega i trebali, jer sistem vas neminovno tjera na takvu reakciju.
Naslovna fotografija: Školegijum
