Ako pročitamo naslove u novinama koji direktno optužuju ženu zbog pada nataliteta, koji osuđujuće iznose broj izvršenih abortusa u Srbiji, ako se prisetimo slogana “Rađaj, ne odgađaj”, možda možemo i da se zapitamo zašto nam ne ostavite materice na miru?
Ovde nije reč o tome da li neko treba ili ne treba da rađa, ovde je reč o tome da niko, ali niko pod nebeskom kapicom, ne može da vam naredi šta ćete uraditi sa svojim telom. I niko, ali baš niko ne može da vas optuži što birate uslove u kojima ćete postati roditelj. Jer ta masa moralnih gromada ne sedi kod kuće i ne gleda svoja posla, već gvire u tuđe reproduktivne organe. Svako ima pravo da ima svoje razloge zbog kojih želi abortus i niko to pravo ne sme da vam oduzme.
Niti da sebe etiketira kao boljeg roditelja od vas jer nemate iste odluke.
“Eto i mi smo imali mala primanja, pa šta sad, detetu treba ljubav.” Treba, ali sudeći po svesnosti i nivou empatije koji narod i narodnosti imaju, reklo bi se da je većina deci zaboravila da pruži tu ljubav o kojoj priča. Ili je zaboravila da pruži sebi, pa se breca kad se neko drzne da ima drugačije mišljenje i da sa svojim životom radi ono što želi.
Talas koji kruži, a koji abortus povezuje sa ubistvom deteta, uglavnom dolazi iz desničarske mase, od žena koje ponosno pričaju da nisu feministkinje (iako nisu ni svesne da im je taj feminizam omogućio da glasno misle) ili od grupe boraca za muška prava koje ćete najlakše prepoznati po komentarima “Šta vam fali, je l’ ćete vi da idete u rat, ‘ajde cepajte drva kad ste samostalne”.
Zapravo, u redu je da imate mišljenje, sad, da li je svačije mišljenje relevantno je druga priča, ali nije u redu da osuđujete bilo koga jer ne misli kao vi. Naročito jer se ovde radi o osnovnom ljudskom pravu – da sa svojim telom radi šta želi i da ima izbor. Šta god da su bile vaše odluke ne znači da ste bolji čovek, božji miljenik ili bolji roditelj jer ste uradili ono što ste sami izabrali. Na kraju, zar nije malo licemerno da sebi dajete slobodu i radite šta želite, a druge zbog njihovih želja osuđujete?
Neću previše ulaziti u hrišćanske teme, ali kad god čujem argument da je abortus ubistvo od strane deklarisanih vernika, imam snažnu potrebu da podsetim da je Bog ljubav, a ne strah i zato je u svima nama. Prema tome, zašto ne živite tu ljubav koja živi u nama, već upirete prstom i radite sve suprotno od ljubavi – ne prihvate drugačije od sebe?
Čak i da nam se dogodi poljski scenario, zar mislite da zabrana abortusa znači da ih više neće biti? Ne, dešavaće se ilegalni abortusi koji nisu bezbedni. To je sve.
Zapravo, mene ovde frustrira ta druga strana koja misli da žene nemaju pravo na izbor jer njihov izbor utiče na uskraćivanje nečijeg života i pad nataliteta.
Pod jedan: gde ste kad treba da se priča o uslovima koje imaju trudnice, porodilje, žene preduzetnice, ma roditelji generalno?
Pod dva: nećete nam unovčiti matericu.
Da, fetus jeste ljudsko biće, ali da li je osoba u moralnom smislu? Pa i ne. Što znači da mu nikoe ne oduzima život jer nije “osoba”.
Ukratko, radite suprotno od onoga protiv čega se borite – nekome ukidate pravo na nešto, u ovom slučaju pravo na telesnu autonomiju. Prema tome, hajde da stavimo tačku i na ove argumente, ok?
Natalitet ne opada jer je abortus legalan, već jer mladi imaju plate od kojih jedva hrane sebe, a kamoli decu, jer se žene brinu da li će doboti otkaz kad zatrudne, jer neko, jednostavno, ne želi da postane roditelj. Uostalom, sve i da ovi problemi ne postoje, naša materica nije vaše vlasništvo, ponavljajte to bar tri puta dnevno.
A što se tiče ukidanja prava na život, hajde da na kratko brinete i o životima ljudi iz okoline. Dignite glas kad čujete da komšija tuče ženu i dete, kad čujete da je opet neka devojka silovana, kad saznate da žene na razgovoru za posao pitaju da li imaju decu i da li planiraju trudnoću. Raspitajte se da li trudnicama kasni novčana naknada na trudničkom bolovanju, kako ih ginekolozi tretiraju, zbog čega sve veći broj žena vodi trudnoću kod privatnih lekara, koju hranu imaju u bolnicama, koliko njih radi bez prijave.
I za kraj, ako poželite da ispod ovog teksta napišete ŽENE SU SE PORAĐALE NA NJIVAMA vi ste sad razmažene, idite negde i popijte dobru domaću dunju, treba vam malo da odmorite dušu i ostavite nam materice na miru, naročito ako je i sami nemate.