Priča o majkama koje odlaze

Postoji toliko načina da pogriješite tokom majčinstva, ili bar nam tako društvo govori. Previše se brinete, gušite dijete. Previše ste hladni, zanemarujete dijete.

Možete biti toliko loša majka da vam se dodjeljuje arhetip loše majke: šoubiznis mama koja pod svaku cijenu želi da joj je dijete uspješno, hladna mama kojoj nedostaje majčinska toplina, “kul mama” koja ne zna da postavi granice.

Možete biti buldožer mama koja čisti sve prepreke koje se nađu na djetetovom putu, ili helikopter mama koja konstantno “lebdi” nad djetetom i nadgleda ga. Jedina stvar koju ne možete da učinite – stvar koja je toliko tabu da se poredi sa ubistvom potomstva – je otići.

Majka koja napušta djecu je u suprotnosti sa svim našim uvjerenjima o porodici. Pretvorena je u jezivu tabloidnu figuru, egzotičnu iznimku u poređenju sa veoma čestim slučajevima očeva koji odlaze.

Čak i kada se spominje u kinematografiji i literaturi, ona je vidljiva samo u pozadini radnje, njena odsutnost daje protagonisti zanimljivu priču o porijeklu. Ova figura se može koristiti na komičan način samo kako bi izazvala naše podsmijehe  (sjetite se blesave američke predsjednice koju glumi Meryl Streep u filmu Don’t Look Up, koja zaboravlja sina dok bježi od apokalipse).

U filmu The Lost Daughter ona je Leda, ambiciozna prevoditeljica koja napušta svoje mlade kćerke kako bi nastavila svoju karijeru (i ljubavnu vezu sa Auden). U HBO-ovom filmu Scenes From a Marriage ona je Mira, bostonska direktorica koja odlazi u Tel Aviv zbog afere prikrivene kao poslovni put.

U autofiktivnom romanu I Love You but I’ve Chosen Darkness, ona je Claire Vaye, spisateljica koja ostavlja svoje dijete da se suoči posljedicama svog problematičnog djetinjstva.

U svakom slučaju, njihova djeca nisu potpuno napuštena, ona su prepuštena očevima i ostaloj rodbini. Kada muškarac ode na ovaj način to nije ništa čudno. Kada žena to uradi, ona postaje čudovište, ili možda antiheroina koja ispunjava svoje mračne fantazije.

Feminizam je dao ženama pravo izbora, ali kada je jednom nešto odlučeno, on ne dozvoljava povratak. Dok se protagonisti ovih filmova i romana bore protiv vlastitih odluka, suočavaju se sa granicama te slobode, otkrivajući da su izbori žena rijetko društveno prihvaćeni, ali se uvijek temeljno prosuđuju.

Ove žene mogu otići, ali ih ne čeka srećan kraj, barem nam to govore popularni mediji. Mira iz Scenes From a Marriage na kraju ostaje bez posla i momka, te moli da joj se vrati stari život.

Ledina tajna iz The Lost Daughter dovodi do nasilnog kraja, dok jedino Claire iz I Love You but I’ve Chosen Darkness nije dočekala nikakva kosmička pravda, možda zato što smo do kraja romana prestali brinuti o njoj.

U posljednje vrijeme se sve više govori o majkama koje odlaze, koje su izazvale novi odgovor javnosti: poštovanje. Ali, čak i kad ove priče rade na tome da prikažu složenost emocionalnih izazova majčinstva, one nam nesvjesno poručuju isto: da majka postaje zanimljiva tek kada prestane biti majka.