Upit za savjet i odgovor stručnjaka o prilično specifičnoj situaciji u kojoj su se našle mnoge od nas.
Nedavno mi je prijatelj došao na kafu, pa smo sjeli i razgovarali o životu. U nekom momentu u toku razgovora sam rekao: „Odoh samo oprati suđe i odmah se vraćam.“
Nedavno sam bila na večeri sa osam veoma uspješnih profesionalnih žena u rasponu godina od 35 do 74. Njihove priče su bile školski primjer istraživanja koje sam radila o parovima koji oboje imaju karijeru.
U svoj toj želji da od svoje dece napravimo uspešne ljude zaboravljamo važne stvari.
Autizam je kad plačeš na sav glas, a nitko te ne čuje. Autizam je kad priča počne onda kada riječi prestanu.
Autizam je kad neprestano radiš s djetetom, a strancu je dovoljna minuta da ga nazove neodgojenim. Autizam je kad vide dijete, a ne vide autizam.
A ja onda, na prvu, počnem da vadim iz malog i velikog mozga neke krupne istine dok kojih sam kao došla legitimnim boravkom ovde već 39 godina.
Danielle Ricci je majka dvije djevojčice i treća je na putu.
Za Scarymommy je napisala priču o stereotipima s kojima se susreće njen suprug kao otac ‘samo’djevojčica.
Ne znam šta je vaša utjeha. Šta je za vas sigurnost. Od čega vam je toplo oko srca. Od čega nestane sav strah. I tuga. I nesigurnost. I ono što te boli. Šta neutrališe vašu nervozu.
Zovem se Emilija. Imam 33 godine, muža i dvoje djece.
Moglo bi se reći da vodim običan život, kao i svaka druga žena…
Ništa nije tako neumitno prolazno kao mladost, a ona, baš tako prolazna i nezadrživa, voli da pokaže svoju nadmoć nad starošću.
