Novo istraživanje pokazuje da srednja djeca u prosjeku postižu više rezultate u osobinama poput iskrenosti, skromnosti i ugodnosti, ali stručnjaci upozoravaju da redoslijed rođenja nije presudan za razvoj ličnosti
Redoslijed rođenja dugo se povezuje s različitim osobinama ličnosti, pa se najstarijem, srednjem i najmlađem djetetu često pripisuju određene karakteristike.
Novo istraživanje objavljeno u naučnom časopisu PNAS ponovo je otvorilo pitanje može li mjesto koje dijete zauzima među braćom i sestrama imati veze s njegovim karakterom. Rezultati pokazuju da se srednja djeca u nekim osobinama izdvajaju od ostalih.
Iskrenost, skromnost i spremnost na saradnju
Istraživanje je zasnovano na HEXACO modelu ličnosti, koji obuhvata šest osnovnih dimenzija: iskrenost i skromnost, emocionalnost, ekstraverziju, ugodnost, savjesnost i otvorenost prema iskustvima.
Osobe koje postižu visoke rezultate na skali ugodnosti sklonije su opraštanju, manje strogo procjenjuju druge ljude, spremnije su na kompromis i saradnju te lakše kontrolišu ljutnju. S druge strane, izražena iskrenost i skromnost povezuju se s manjom sklonošću manipulaciji i kršenju pravila, kao i s manjom potrebom za luksuzom i visokim društvenim statusom.
Upravo su u ove dvije kategorije srednja djeca ostvarila najviše prosječne rezultate. Nakon njih slijede najmlađa, zatim najstarija djeca, dok su jedinci imali najniže rezultate u tim osobinama, kako pise portal Index.hr
Veće porodice mogu imati dodatnu ulogu
Autori istraživanja, Michael Ashton i Kibeom Lee, analizirali su i povezanost između broja braće i sestara i osobina ličnosti.
Pokazalo se da su učesnici koji su odrastali u većim porodicama u prosjeku ostvarivali više rezultate kada je riječ o ugodnosti, iskrenosti i skromnosti.
Jedno od mogućih objašnjenja jeste svakodnevno iskustvo života s većim brojem članova porodice. Dijeljenje prostora, dogovaranje, saradnja i rješavanje nesuglasica mogu pružiti više prilika za razvijanje osobina koje olakšavaju odnose s drugim ljudima.
To istovremeno dovodi u pitanje jednostavno objašnjenje prema kojem srednja djeca postaju tolerantnija i spremnija na kompromis samo zato što dobijaju manje pažnje od starije ili mlađe braće i sestara. Moguće je da na razvoj ovih osobina utiče i samo iskustvo odrastanja uz veći broj djece.
Redoslijed rođenja nije sudbina
Ipak, rezultate ovog istraživanja treba posmatrati s oprezom. Naučna rasprava o tome koliko redoslijed rođenja utiče na ličnost još nije zaključena, a velika istraživanja ranije nisu pronašla uvjerljive dokaze da pozicija djeteta u porodici značajno određuje njegove osobine.
Istraživanje objavljeno 2019. godine, koje je obuhvatilo podatke hiljada Amerikanaca, nije pronašlo dosljednu povezanost između redoslijeda rođenja i osobina poput ekstraverzije, neuroticizma, ugodnosti, savjesnosti i otvorenosti. Slične rezultate pokazalo je i ranije veliko istraživanje u kojem nisu utvrđeni značajni efekti redoslijeda rođenja na većinu širokih osobina ličnosti.
Zbog toga se ne može zaključiti da će dijete biti određene naravi samo zato što je najstarije, srednje ili najmlađe. Na razvoj ličnosti utiču brojni faktori, uključujući odnose unutar porodice, odgoj, društveno okruženje i životna iskustva.
Srednje dijete nije automatski „najbolje“
Iako novo istraživanje pruža određeno naučno uporište ideji da srednja djeca u prosjeku mogu biti ugodnija, iskrenija i skromnija, to ne znači da imaju „bolji“ karakter od svoje braće i sestara.
Riječ je o prosječnim razlikama u velikim grupama ljudi, a ne o pravilu koje se može primijeniti na svaku porodicu. Ličnost pojedinca mnogo je složenija od njegovog mjesta u redoslijedu rođenja.
