Udruženje Baby Steps iz Sarajeva koje radi na kontinuranoj podršci svim trudnicama i porodiljama iz cijele BiH povodom tragične smrti mlade majke Azre Bećirspahić i njenog novorođenčeta u bihaćkom porodilištu izražava najdublje saučešće porodici, prijateljima, sugrađanima i najiskrenije žali nad ovom tragedijom.
Razgovarala je sa majkama čija su deca “napustila gnezdo” i pitala je šta bi poručile mlađim verzijama sebe kao i za čim žale.
Evo šta su one rekle:
Onog dana kad sam rodila svog prvog sina postala sam majka. U majčinstvo sam ušla puna entuzijazma – osjećala sam da je to ono što sam trebala da budem. Kad smo se vratili kući iz bolnice, ljudi su dolazili kod nas kao nikada ranije. Beba donosi uzbuđenje svuda oko sebe.
Jedna od najvećih iluzija koje imamo kao roditelji jeste da je ljubav dovoljna za odgajanje sretne i zadovoljne djece.
“Samohrane majke, razvedene ili one koje rode i podižu dete same, van partnerske zajednice… veliki krst, veliki izazov, stigma, odgovornost, hrabrost ali…
Popularne antiheroine filma The Lost Daughter i novele I Love You But I’ve Chosen Darkness su uradile ono što se smatra najvećim majčinskim grijehom: napustile svoju djecu.
Ti koja uvijek žuriš da sve stigneš…
Ti koja se uvijek sikiraš zbog svakoga…
Ti koja ne kloneš snagom i kada je najgore…
Sjedeći u restoranu preko puta svoje ćerke, okrećem pogled prema prozoru, nadajući se da ću sakriti suze.
Trudnoća i porođaj za žene mogu da budu prilično stresan i traumatičan period, posebno ukoliko od stručnog medicinskog osoblja ne dobiju punu i profesionalnu pomoć.
Ne zovite nas žene, majke, kraljice, lavice, heroine.
