U BiH takva kampanja nikada nije zaživjela, a dojenje u javnosti i dalje je najčešće tabu.
Važnosti dojenja
U Bosni i Hercegovini doji samo oko 25 posto mama, rezultati su istraživanja koji se objavljuju svake godine uoči Sedmice dojenja koja se obilježava u prvoj sedmici augusta. Razlozi za tako nizak procenat mama koje doje kriju se u nedovoljnoj educiranosti, nemanju podrške za dojenje i mišljenjima da ih dojenje ograničava u vraćanju javnom životu.
Jači imunitet, otpornost na različite bolesti, razvijanje inteligencije… samo su neki od razloga zašto je važno da djeca doje. Majčino mlijeko je besplatno, uvijek dostupno, predstavlja svojevrstan državni resurs te za ovu hranu ne treba skladištenje i ekonomski je najisplativija.
Ipak, osim što je dojenje hrana za dijete, ono je i odgovor na sve bebine potrebe: glad, bol, nervozu, pospanost, potrebu za fizičkim kontaktom, dosadu… Bebe traže da se zadovolje njihove potrebe, bilo kada i bilo gdje. Pa i na javnom mjestu.
Nije važno ko je u mom društvu kada dijete mora dojiti
„Dojenje u javnom ili privatnom prostoru je i dalje samo to – dojenje ilitiga hranjenje djeteta. Dakle, ne bismo uopće trebali doživljavati taj čin kao poseban, izdvojen, specifičan, samo zato što se odvija u javnosti“, smatra mama dvoje djece Fatima Katica.
Odvojena mjesta za dojenje Fatimi ne znače mnogo jer se, kako kaže, nikada ne odvaja niti sklanja iz javnog prostora kada doji.
„Istovremeno, znam da ima mama koje se ne osjećaju ugodno dojiti u javnosti, tako da smatram da bi svi tržni centri trebali imati prostorije za presvlačenje i hranjenje beba. No, prostorije samo za dojenje ne mislim da donose progres jer upravo to odvajanje dovodi do daljnjeg tabuiziranja dojenja. Ne znam kad je društvo počelo hranjenje grudima doživljavati seksualnim i ne razumijem to. Kao civilizacija ne bismo opstali da nije bilo dojenja, tako da čemu tolika fama oko toga“, prokomentirala je Fatima za „Karike“.
Kroz svoja iskustva dojenja na javnom mjestu, Fatima otkriva da nije imala neugodnih situacija i da većina dojenje doživljava pozitivno.
„Naravno, ako se radi o djetetu mlađem od godinu dana. Sve nakon toga podliježe komentarima teta u parku, kao što su: ‘To nije beba’, ‘Apsurdno je, dijete već jede’ i slično. Međutim, medicina je potvrdila značaj produženog dojenja i upravo Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje dojenje i nakon druge godine. Svaka iole obrazovana osoba može se o tome educirati, i na internetu pronaći pregršt informacija“, mišljenja je Fatima.
Marame za dojenje ili bilo kakva pomagala koja će joj pomagati da se zakloni od očiju drugih, Fatima ne koristi niti se skriva.
„Kada je beba gladna, onda i doji, neovisno o tome gdje sam i ko je u mom društvu.“
Muževi trebaju biti podrška
Na dojenje na javnom mjestu supružnici najčešće ne gledaju blagonaklono, odnosno oni ne žele da bilo ko vidi grudi njihove žene. Zbog toga se mnoge žene skrivaju, ili prestaju izlaziti dok je dijete malo i doji, ili potpuno prestaju dojiti. Fatimi je muž bio velika podrška u dojenju.
„Muž podržava dojenje i da nije bilo njega, dojenje prvog djeteta, kćerke, ne bi bilo ostvarivo. Ukoliko pitate specifično za dojenje u javnosti, vidi stvari isto kao i ja – beba je gladna i beba doji, nebitno je gdje smo i s kim. Mislim da je to jedini način da konačno detabuiziramo dojenje“, smatra Fatima.
Kao roditelj ne krije da joj u Sarajevu jedino nedostaje mjesta gdje roditelji zimi mogu na miru popiti kafu ili ručati.
„Postoji jako mali broj kafića i restorana gdje se ne puši i svakom osviještenom roditelju, neovisno o tome konzumira li duhan ili ne, to predstavlja problem“, istaknula je Fatima Katica.
Mali znakovi pažnje za mame koje doje u javnosti
Savjetnica za dojenje Lejla Kapidžić smatra da je dojenje u javnosti društveno, ali i individualno pitanje žene.
„Društvo mora na dojenje gledati kao na jako značajno pitanje – prihvatiti ga, normalizirati, podržavati. A ženi dojilji treba dozvoliti da se u javnosti ponaša onako kako je njoj ugodno“, prokomentirala je Lejla Kapidžić za „Karike“, navodeći kako je važno da li se žena lično osjeća spremnom za to, da li se želi pokriti nečim ili ne želi koristiti nikakvo pokrivalo i osjeća se potpuno ugodno dojiti gdje god je to potrebno, što joj u takvim slučajevima treba dozvoliti.
Lejla smatra i da jedino što mi možemo uraditi je „ne primjećivati“ da se dešava išta drugačije od uobičajenog.
„Možemo se, naravno, i ohrabrujuće nasmiješiti, donijeti flašu vode majci na klupi u parku, diskretno se namjestiti tako da leđima zaklonimo majku za koju vidimo da joj je neprijatno… Mnogo je malih znakova pažnje kojima se mogu podržati majke da dojenje u javnosti bude ugodnije i da se osjete podržanima“, istakla je Lejla Kapidžić.
Uređene kutke za dojenje Lejla ne smatra lošom idejom ukoliko ih žene koriste onda kada im je potrebno i ukoliko ih se ne koristi kao prostor za samopromociju.
