Kome je u redu da žena čeka smrt svoj bebe četiri mjeseca?

Mislim da bi pobačaj bio moguć i usput, onako, kao u drive-inu lanca brze prehrane. I niko ne bi sakrivao podatke od njih kako mogu spasiti svoj i bebin život u slučaju da beba doslovno umire u njihovoj utrobi.

Ali roditi se kao žena u Hrvatskoj, kao i u većini trećih zemalja, dosta je izazovno samo po sebi.

Zašto sam ovako ljuta da u osam ujutro pišem kolumnu? Jer me od jučer proganja vijest kako se jedna majka prisiljava da čeka da joj beba umre ili u najboljem (najgorem) slučaju živi cijeli život poput biljke. Volimo biljke, ali ne kad bi trebala biti naša djeca. Djeci želimo omogućiti sretan život, spasiti ih boli, tegoba, patnji… A to ovoj ženi nije moguće.

Njezina beba ima tumor od oko 6 x 4 centimetra koji se nasadio u glavi od svega 10 centimetara i agresivno joj jede svaku mogućnost pristojnog života.

Zato nepristojni ljudi ne žele pomoći ovoj ženi. Nepristojni doktori iz hrvatskih bolnica odbili su pomoći ženi i prisilili je da četiri mjeseca živi u agoniji. Ne žele pomoći živoj ženi jer navodno pomažu bebi da (ne) preživi. Kakva je to pomoć ako te osude na život kojeg nisi svjestan. Čemu? Zašto?

Odgovor vjerojatno leži u tome da takvi doktori ne žele gotovo nikad pomoći ženi koja želi pobačaj pozivajući se na vjerski priziv savjesti. Ovo je više ideološko nego medicinsko pitanje, pa se i sad izmotavaju oko objašnjenja… Osjećam duboko susramlje dok čitam njihove odgovore.

Nakon ovakvih doktora ta će žena trebati pomoć doktora skroz druge vrste.

Sama sam, nažalost, prošla četiri spontana pobačaja. Svaki put je bebi prestalo kucati srce. Dok sam čekala na termin za kiretažu, tih 2-3 tjedna ja sam bila OLUPINA, ljuska od čovjeka koja je sanjala mrtvo dijete u utrobi, koje je imalo noćne more, koja je vrištala, koja je željela ubiti i sebe. Ne mogu ni zamisliti svoj život da sam to prolazila četiri mjeseca…

Ako je vama OK da neka žena ovo proživljava četiri mjeseca, u mojim očima vi možete biti jedino monstrum.

Što zakon kaže?

Nakon isteka deset tjedana od dana začeća prekid trudnoće može se izvršiti samo po odobrenju komisije uz pristanak, odnosno na zahtjev trudne žene, u slučajevima kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja, kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama te kada je do začeća došlo u vezi s izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća.

Preuzeto sa: zadovoljna.dnevnik.hr