Kroz njihovu prepisku, upotpunjenu memoarskim zabilješkama Erija de Luke, iščitavamo svjedočanstvo dubokog i iskrenog prijateljstva. Književnost, rat, ljubav, smrt – sve su ovo teme kojih se ovi književnici dotiču u pismima koja spajaju ljepotu izraza, toplinu i dirljivost te potrebu da se na jedan poseban način osvjedoči istorija jednog prijateljstva, kultura dviju zemalja i iskrena radost čitanja i susreta.
Ovo izdanje upotpunjeno je predgovorom Erija de Luke, kao i pogovorom prevodioca Tvrtka Klarića, koji u vezi s ovom knjigom ističe dvije bitne stavke – radost čitanja i radost susreta:
„Svatko tko bude (pro)čitao Bratska pisma imat će neki svoj odgovor na pitanje zašto se ova knjiga tiče i nas ovdašnjih. Ovom prilikom i isključivo u svoje ime ukazao bih na dvoje, tj. na dvije – radosti: na jednoj strani je radost čitanja, tako očigledna kod obojice, kod Izeta i kod Errija.
Druga je – radost susreta. Istina je, u ovoj nevelikoj knjizi dva pisca se raduju što im je život priuštio – susret. Ali zar se ne možemo radovati susretu s drugom osobom i mi pozemljari, bez ijedne bibliografske jedinice u životnoj bilanci?”
Čitaoci će se lako uvjeriti u ljepotu jezika i stilske osobenosti autora, podsjetiti na sam čin razmjene pisama, ali uvidjeti i ljudsku potrebu da se kroz dijalog sa sagovornikom dotakne najrazličitijih tema – od anegdota iz svakodnevnog života, pa sve do suštinskih pitanja života, smrti, umjetnosti i ljubavi.
„Prepiska između ove dvojice ’majstora ljudskosti’ u ovom našem dobu samoće i vječite uznemirenosti djeluje ljekovito na cjelokupan mentalni i emotivni život čitaoca, jer iz svakog pisma izvire svjesna odluka da se voli Čovjeka, što je u krajnjoj instanci najdublja potreba i čežnja svakog živog bića – voljeti i biti voljen (u svijetu prolaznosti i stradanja)”, navodi o knjizi Miroslav Gojković, jedan od izdavača.
***
Eri de Luka (Napulj, 1950) jedan je od najznačajnijih savremenih italijanskih autora i živi klasik savremene evropske književnosti. Njegova prva knjiga objavljena je 1989. godine, a nakon nje uslijedili su i brojni drugi naslovi, koji su mu donijeli status jednog od najčitanijih pisaca Italije, ali i brojne književne nagrade. Pored pisanja, bavi se i prevođenjem, i to najčešće sa starozavjetnog hebrejskog, a poznavalac je i engleskog, francuskog, ruskog, jidiša i svahilija. Djela su mu prevedena na preko 30 jezika širom svijeta.
Izet Sarajlić (1930–2002), esejista, prevodilac i pjesnik, višestruko nagrađivan za svoj rad, objavio je preko 30 knjiga poezije. Radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, bio član Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, kao i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a u organizaciji Društva pisaca BiH pokrenuo je međunarodnu književnu manifestaciju „Sarajevski dani poezije”.
