Dokaz tome je i Stevo Pavlović, talentovani frizer čiji talenat je nevjerovatnim spletom okolnosti došao do izražaja iako on nije bio njegov prvi plan.
Evo šta nam je rekao o svojoj karijeri, životu, uspjesima…
Poštovani Stevo, prije svega hvala vam što ste odvojili vrijeme za ovaj intervju. Cijela redakcija Lola magazina oduševljeno prati vaš rad i imamo samo riječi divljenja i poštovanja. Za početak, recite nam kako je sve počelo, kako je Stevo u tim najmlađim danima odlučio da šišanje kose bude njegova najveća strast i šta vas je na to motivisalo?
Ja sam najpre želio da postanem istoričar-povjesničar. To je bila moja velika ljubav. Na nagovor moje mame, ‘usput’ sam otišao u Frizersku školu, da bih kasnije imao više mogućnosti za zaposlenje. Na praksi sam bio u slavnom Meta Podkrajšek salonu, koji je, pored ‘Ilirije’ i ‘Narta studia’, bio centar frizerskih događanja u Sloveniji. Meta je izvanredna osoba, londonsku progresivnu modu je redovno prenosila na nas i kosu naših mušterija. Potpuno sam se oduševio kreativnošću, radom i nevjerovatnim događanjima u salonu, urbanim posjetiteljima, mušterijama salona, komunikacijom sa mušterijama i uopšte frizerskim poslom, tako da sam u trećoj godini Frizerske škole definitivno odlučio, da ću biti frizer!
Već 26 godina uspješno vodite privatni frizerski biznis, kao i akademiju. Slogan koji je obilježio vaš rast bio je „Ne idite u London, dođite kod nas.“. Kada pogledate svoje početke i posao koji vodite danas, šta se mijenjalo na bolje, a šta na gore?
Slogan ‘Ne idite u London, dođite kod nas’, je aluzija na to, da mi konstantno odlazimo u London, središte svjetske frizerske mode i trendova, te to prenosimo na naše mušterije. Dakle u trendu sa najnovijim smjernicama šišanja, oblikovanja i bojenja kose.
Frizerstvo je jako evoluiralo od mojih početaka u 80'im. Tada je bilo malo kvalitetnog pribora, boja za kosu, jako malo vrhunskog znanja o svjetskim trendovima. Kod nas se radilo više klasično friziranje, tako da su novi saloni, koji su se u 80. i 90. godinama otvarali, unijeli svježinu i uticaj Londona i Pariza, kako kod nas u Sloveniji, tako i u regiji. Danas je slika puno bolja, kvalitetan pribor, frizerska kozmetika i znanje su svakom frizeru dostupni.
Razlikujemo se jedino po viziji, ambiciji i koliko je ko spreman uložiti u svoje znanje.
Iako je sve kod nas u regiji dostupno, ipak se ne mogu nadoknaditi odlasci u svjetske metropole na edukacije i prezentacije novih trendova, gdje se pogled svakog frizera jako raširi, tu su kolege iz cijelog svijeta, način friziranja, odijevanja, šminke, kreativnost i fuzija različitih uticaja… sve to utiče na nas, da i mi u svojim sredinama postanemo ‘fashion i trendsetteri’.
Poznati ste i po tome što mnogo ulažete u svoje i znanje svog tima. Od koga ste najviše naučili i kako je taj proces izgledao? Kako gledate na nove nade koje dolaze u vašu akademiju i kojima ste sada vi profesor? Ima li potencijala?
Ja sam najviše naučio od moje šefice i učiteljice Mete Podkrajšek, koja me individualno jako dugo učila i otvorila mi vrata čudesnog frizerskog svijeta. Moj drugi učitelj je bio Peter Klinc, vođa slavnog Narta studija iz Ljubljane. Impresioniralo me njegovo oblikovanje duge kose u svečane i avangardne frizure. To je jako uticalo na mene, postao sam opčinjen time. Takođe duga kosa je dominirala kod mojih inostranih učitelja Jean Luc Minetia iz Pariza, Trevora Sorbiea i Patrica Camerona, kao i Guy Kremera, svi oni su iz Londona. Šišanje kose sam studiozno učio kod najvećih na tom području, Mark Hayes i Tim Hartley iz kompanije Vidal Sassoon, te Anthony Mascolo , kreativni internacionalni direktor kuće Toni & Guy.
Već dugo vremena i sam edukujem frizere sa velikom željom i motivacijom, da prenosim svoje znanje na one, koji to žele. Uvijek ima zainteresovanih učenika i kolega frizera, koji već rade u salonima. Naš veliki problem je, govorim generalno za frizersku struku, da nema stroge selekcije kod upisa u Frizerske škole, a broj upisanih je enorman, što jako šteti našoj struci, jer se profesori praktične nastave u školama ne mogu kvalitetno baviti edukacijom učenika, zbog njihovog prevelikog broja, čast izuzetcima. Tako u salone dobijamo učenike, koji su slabo edukovani, imaju premalo znanja. Vlasnici salona posljedično moramo uložiti ogromno vremena, znanja i truda, da ti učenici postanu samostalni frizeri u našim salonima i da strankama mogu ponuditi kvalitetan servis – uslugu.
Zar za sve poslove poput frizerskog ne važi ona da kad ulažete mnogo znanja u nekog, on će kad-tad otići i otvoriti nešto svoje? Kako gledate na to?
Pitanje može biti i obratno; Ako ne ulažeš znanje u svoje saradnike, oni će sigurno otići!
Nikada se ne trebamo bojati odlaska naših zaposlenih. Dok učimo i zapošljavamo nove frizere, do tada će naš posao biti stabilan i može napredovati. Ja nisam pristalica toga, da mnoge kolege frizeri rade sami u svojim salonima. Time postaju žrtve svoga posla, ne smiju duže na odmor, ne smiju se povrijediti, slomiti ruku ili nogu, razboljeti… Sve to može dovesti do velikih problema u poslovanju, kao i bankrota, zatvaranja salona… Ako zapošljavamo frizere, oni su uvijek u salonu, te mogu da nas zamijene, kao i obratno. Velike su prednosti zapošljavanja i prenošenja znanja na svoje suradnike.
London je vremenom postao i grad koji je značajno obilježio vašu karijeru, a nevezano za slogan koji smo pomenuli u prethodnim pitanjima. Mnoge naše čitateljke možda ne znaju, ali vi ste jedini frizer sa Balkana koji učestvuje na Alternative Hair Show u Londonu. Recite nam nešto više o ovom događaju, zašto je tako teško biti dio njega, kako ste vi uspjeli i šta je njegova svrha?
To je bez konkurencije najveći svjetski frizerski šou, a nastupiti možeš samo, ako dobiješ poziv od organizatora. Taj poziv dobijaju samo velika frizerska imena u međunarodnom okviru. Velika mi je čast, da su organizatori prepoznali moj rad i da sam ove godine već sedmi put nastupio na Alternative Hair Showu, od toga dva puta u Royal Albert Hallu, jednoj od najprestižnijih dvorana u Velikoj Britaniji i svijetu. Krajnji cilj Alternative Hair Showa je pomoć djeci oboljeloj od leukemije. Pošto i sam imam dvoje divne djece, sina Uroša i ćerku Anu, koja ide u Frizersku školu, jako sam ponosan, da svojim nastupima pomažem oboljeloj djeci, pretragama u laboratorijima, da se nađe lijek za leukemiju, te da se olakša njihova teška svakodnevnica izletima u parkove zabave, koji se svake godine održavaju za oboljelu djecu i njihove roditelje.
Šta je najvažnija poruka koju nosite s ovog događaja?
Humanost i plemenitost, koji su i moja životni orijentacija. Pomoć djeci, koja su oboljela i koja još uvijek umiru od leukemije. Ja sam i u Sarajevu i Podgorici nastupio na humanitarnim frizerskim priredbama, gdje smo mi frizeri sakupljali sredstva za pomoć djeci oboljeloj od raka. Takođe je tu i sudjelovanje sa najvećim svjetskim frizerskim imenima, koji su nekad bili moji idoli, sa kojima se danas osjećam ravnopravno, prema kojima imam puno poštovanja, a tako se i oni prema meni ponašaju. To su moji frizerski snovi, koje sam uspio da ostvarim.
Jedna od vaših izjava je i „Ako želite da budete frizer, budite najbolji!“ Koliko je važna želja, koliko talenat, a koliko okolnosti u kojima se bavite ovim poslom?
Nadarenost i talent su jako jako važni. Ipak su najvažniji rad i uporonost, da se stigne do cilja, kojeg ste sebi zadali. To je moje iskustvo. Ja sam sebi postavio jako visoke ciljeve. Morao sam da naučim, da postanem odlučan, jer to nisam bio. Morao sam da naučim, da budem uporan, jer to nisam bio. Morao sam da naučim, da stignem do cilja, jer to nisam znao.
Uz sve to je bitna konstantna edukacija, brez koje ništa ne možemo postići. Učenje, učenje i samo učenje.
Vaša ekspertiza je šišanje i oblikovanje duge kose. Da li imate neki uspjeh na koji ste posebno ponosni, neki rad koji je obilježio vašu karijeru?
Mnogo je njih i nemoguće je neki posebno izdvojiti. Toliko je nastupa, fotografisanja kolekcija frizura, seminara, video spotova… da sam odlučio sledeće godine izdati monografiju, gdje će sve to biti u jednoj knjizi. To će ujedno biti i prezentacija za mlade frizere, da vide širinu našeg posla, nevjerovatnu kreativnost i šta sve može da se postigne radeći ovaj divan posao.
Frizerski posao je najljepši i frizeri su najsretniji od svih zanimanja, po globalnoj anketi, koja je sprovedena u svijetu. Ja sam svakako jedan od sretnih frizera, a vjerujem da je i moj prijatelj Željko takođe sretan i zadovoljan time što radi.
Dolazite u Banjaluku, na MasterClass u organizaciji Akademije Željko 30. oktobra. Koliko su ovakvi događaji važni za struku i kakva vam je saradnja s frizerima iz regije?
Jako je važno sve što se događa u frizerstvu u Bosni i Hercegovini. Premalo je ovakvih događaja, gdje frizeri možemo da učimo jedni od drugih, gdje možemo da se sretnemo, izmijenimo iskustva, razgovaramo o poslu, problemima sa kojima se susrećemo.
Željko je jedan od par ljudi u BiH, koji organizuju ovakve događaje i edukacije, koji unapređuju našu struku. Sa Željkom sam dugogodišnji prijatelj preko moje supruge Branke, čiji roditelji su poreklom iz Podgradaca blizu Gradiške, a u Gradiški je i Željko jedno vrijeme imao salon, prije nego što se preselio u Banja Luku.
Ja lično imam izvrsnu saradnju sa kolegama iz svih zemalja iz regije, kao i sa mnogo međunarodnih kolega frizera. Godinama sudjelujem kao nastupajući edukator, ili kao gost, ili kao voditelj programa na svim velikim regionalnim frizerskim događajima.
I za kraj, šta bi bila vaša poruka novim nadama frizerske struke?
Ulažite novac i vrijeme u znanje i odlaske u inostranstvo. Sve što uložite, mnogosruko će vam se vratiti. Znanje postavlja naš posao na viši nivo, daje nam satisfakciju i uspjeh u poslu.
Postavite realne ciljeve, jako puno radite, budite uporni u savladavanju prepreka na putu do cilja i neprestalno učite. Nikada ne pomišljajte da puno znate, jer koliko god da znamo, mnogo više ne znamo o našem poslu!
