Na društvenim mrežama progovorio je o odnosu s ocem i nasilju koje je, prema njegovim riječima, trpio on i njegova majka.
“Dugo sam razmišljao da li da progovorim javno o temi koja me godinama razara. Do dana današnjeg ovakve stvari sam povjeravao bliskim prijateljima, ili poznanicima za koje sam smatrao da mogu slušati, često nekome random, na ulici, derneku i slično.
U ranoj fazi života sam se stidio, sakrivao, ili pretjeranim isticanjem maskirao ove stvari, odnosno traume koje imam. Radi se o mom odnosu sa ocem, Remzom Čutunom“, započeo je.
“Pišem u nadi da vas ima koji šutite i niste se odvažili, niti razmišljate o tome. Neću vas zamarati o detaljima, skratit ću priču. Prva istinska sjećanja koja imam vezana za vrijeme porodice na okupu su tenzije, galama, psovke, pljuvanje, nasrtaji oca na majku, kroz uglavnom osjećanje stida i želju da to sakrijem, pomognem da se prebrodi i slično. Materijalno sam imao sve što mi je bilo potrebno, često mi se za isto prigovaralo. Materijalno nije tema, na materijalno mogu slobodno da kažem da se pose**”, iskreno je podijelio.
Kaže i da je kao dijete znao da nije na pravoj strani, međutim uvjerio je samog sebe da je “zlostavljanje sastavni dio porodice”.
“Ono što je problem jest to što su me pokušali uvjeriti da je ono što se meni događa u kući, odnosno psihofizičko nasilje koje otac provodi nad majkom, kojem još kao dječak svjedočim – ‘dobro, šta sve ima, kakvih očeva i situacija ima’. Kao dječak sam znao da tata nije na pravoj strani kada svaku priliku koristi da u mom prisustvu ponizi, pljune, uvrijedi, stisne i baci mamu na kauč.
View this post on Instagram
Ali sam dozvolio da vjerujem da je to zlostavljanje sastavni dio porodice, na Balkanu, volio sam svog oca, kao što sam volio i svoju majku. Jedan dan sa svojih četrnaestak godina, odlučio sam se da predložim ocu da se zaista razvede od majke.
Shvatio sam da će mi biti lakše živjeti sa stidom koji ti nametne sredina kad skontaju da su ti roditelji razvedeni, nego s konstantnim izljevima nasilja, galame i svega što uz to ide”, napisao je.
“Od tog dana počinje novi život, ja postajem predmet, pokretna imovina, godinu dana u internatu na Ilidži, godinu s mamom, godinu sa tatom. Dječak psiholog kome treba psiholog.
Otac je bio taj koji je svaki trenutak proveden sa mnom koristio da mi objasni kolika je moja mama ku*vetina, šta je imovina, šta je firma koju su skupa napravili, gdje ga je zaje*ala i šta će mi uraditi.
Tako sam često znao biti sprovodnik njegove energije kada se pojavim kod mame, vrijeđao sam je, prijetio, galamio na nju i lomio stvari. Nevjerojatna je bila povezanost između mene i oca tih dana, nakon takvih ispada koje sam činio.
Navodio sam mamu da se brani od oca, govorio sam njegove riječi, jednom prilikom sam joj rekao da je ku*va jer nije bila nevina kad je stupila u brak sa mojim ocem”, kaže danas.
Ubrzo je, kaže, shvatio da je postao “imovina koja se koristi za bitku na sudu”.
“Prošao sam kroz razgovore sa socijalnim radnicima, psiholozima, advokatima. Značajno je to da sam posjedovao skupe stvari, uređaje, dobivao dosta novca za putovanje i izlaske, sve to dok sam mrzio rođenu majku”, priznaje.
Otkrio je i čemu je sve svjedočio u prisustvu oca.
“U tom periodu boravka s ocem sam upoznao ljude koji su bili advokati, poznanici, vlasnici firma ili očeva rodbina. Uvijek, ali uvijek je tema razgovora bila moja majka, advokat moga oca je jedne prilike dok smo igrali bilijara u bilijar klubu na Ilidži, izjavio ‘Je*at ćemo joj majku, sve ćemo joj uzeti’. Nisam to zaboravio.
Takvo okruženje sam prihvaćao koristeći razna opojna sredstva, često dolazio kući izgledajući u najmanju ruku kao mrtvac. Otac to nije vidio, ili možda nije želio da vidi?
Bio sam na njegovoj strani. Onog momenta kad sam odlučio da ne želim žrtvovati majku za iPhone6s, festivale, drogiranja. Otac mi je oduzeo sve, čak mi je zaključavao stan u kojem se nalazila kuhinja. Napravio sam ozbiljnu štetu, polupao stan, galamio na njega i opet mi je dolazila policija, samo ovaj put je zvao otac”, prisjetio se mladi glumac.
Preuzeto sa: radiosarajevo.ba