Ocu.
Negde sredinom 1979. parkirao je u dvorište svoj prvi auto, fiću.
Promrmljam molitvu
i zamišljam te u ovim godinama,
vječiti četrdesetosmogodišnjaku…
Razgovaram sa jednim tatom.
Kaže:
– Nisam se dovoljno bavio svojom decom.
Nekada sam potcjenjivao ideju zbližavanja sa dragim ljudima i porodicom.
Sada žudim za tim.
Godina 2035. U jednom stanu žena se igra sa bebom. Pokazuje joj plišane igračke, presvlači pelenu, peva pesmice, a zatim je uzima u naručje i kaže:
Tog dana sam ga prvi put zagrlila. Par nedelja nakon njegove revakcine i prvi put za godinu dana.
Majka i dvije kćerke iz Bara strepe svakodnevno od osuđivanog oca nasilnika, jer ih institucije ne štite na odgovarajući način
Sve sam uspjela odbolovati.
Gužvam stihije života kroz papire,
prebacam iz džepa u džep,
dodajem šarenilo crnim bojama,
oplakujem noći s najdražima
kako bih se danju držala damski,
dostojna lika na koji sličim.
Oca neće nazivati ovako, već drugim biološkim roditeljem.
