Najsrećnija sam od kada imam decu.
Ali, bila sam i na samom dnu.
Mnogo sam bolja verzija sebe.
Ali, nije mi se uvijek sviđalo ono što sam vidjela kada je ogledalo bilo ispred mene.
Nikad nisam više bila društvu.
A nikada se nisam osjećala tako usamljeno.
Za neke dane ne želim da završe.
Za neke dane poželim da što prije odu, kao i krivica zbog tog ojećaja jer tako brzo rastu.
Nikada nisam bila sigurna ko bi trebalo da budem.
Nikada se nisam toliko pitala ko sam.
Nikada se nisam osećala bliskija svom mužu.
Ali u isto vrijeme, nikad se nisam osjećala više udaljenom.
Verujem u sebe, verujem sebi.
Preispitivala sam sebe i sumnjala u sebe.
Uvijek želim da budem bolja za njih.
Ali vikala sam, plakala i željela da sam se bolje nosila sa određenim situacijama.
Nikada nisam voljela tako jako i tako žestoko.
I nikad se nisam osjećala tako ranjivo.
Nikad nisam bio slomljenija.
I nikad nisam bio potpunija.
Nikad se nisam toliko smijala.
Nikada nisam toliko plakala.
Nikada više nisam žudila za samoćom.
Ali kada jesam, uvijek sam se osjećala kao da nešto nedostaje, kao da mi fali ruka.
Nikada nisam bio toliko uzbuđena što ih gledam kako rastu.
I istovremeno poželjela da ostanu mali zauvijek.
Ima dana kada se osjećam kao da ništa nisam postigla.
Ali dok noću razmišljam o njima, znam da sam sve postigla.
Nikada se nisam toliko radovala svemu što dolazi.
A u isto vrijeme nisam se osvrtala
To je jedna divna kontradikcija.
Putovanje sa pogrešnim skretanjima je vjerovatno i dalje pravo putovanje.
I snovi o budućnosti čak i ako ne spavate dovoljno da sanjate.
Iscrpljenost, ali bezuslovna ljubav.
Najteža i najisplativija stvar ikada.
Majčinstvo.
