Elem, moj prvi posao u kini je bio public school, jedna od najvećih u mom gradu (kampus od cca 10000 učenika), i došla sam tu u svojstvu stranog eksperta, department of art. ono što želim da podvučem – profesor, nastavnik, lǎoshī, sensei (nazovite edukatora kako hoćete) – to je u kini sveto biće, kao npr sveta krava u indiji, ili sv. nikola i jovan srbima, etc, etc. pred njim se klanjaju svi – i deca, i roditelji, i komšije, jer on je taj koji ne samo zna, nego uči druge, on pomaže drugima da razviju svoje potencijale.
U životu nisam morala da povisim ton u razredima od po 50 učenika, nikada. Gledaju u tebe kao u samog fakin boga. Dalje, u državnim školama postoje posebna odeljenja, gde roditelji koji takvu vaspitnu meru smatraju shodnom plaćaju dodatno (i to prilično dodatno) da im homeroom teacher lema decu po potrebi, tj zasluzi (a ti roditelji definitivno smatraju da je već zasluženo).
Nikada nisam videla da je takvom odeljenju homeroom teacher muško, za to se uglavnom prijavljuju mlade žene, lepe, sa konstrukcijama balerine, ali lemaju ko sam brus li, jbt. kad uhvate učenika pa ga razbacaju po hodniku ko da je osveživač prostora, sve se puši. Bez milosti.
Dakle, to je ovde ne samo legit, nego i legalno. i ne, ne mrze klinci nastavnike (ni te koji lemaju), obožavaju ih, obožavaju školu i nastavu, i retko ima potrebe da bilo koji sa “problemima u ponošanju” bude razbacan više od 3 puta za godinu dana. Nastavnik ima SVA prava.
Učenik ima pravo da bude disciplinovan i vaspitan, da uči, da doprinese zajednici i društvu, da razvije maksimum svojih potencijala UZ POMOĆ nastavnika, a nastavnik je bogotac koji procenjuje kakva vrsta pomoći je svakom učeniku ponaosob potrebna. Deca se tako vaspitavaju i kod kuće (da je nastavnik bogotac, da im je to najveći prijatelj, čak i kad ih lema i posebno tada, i da su disciplina, rad na sebi i učenje must, tu diskusije nema). I kapiram da je sada masa balkanskih nježnih cvetova zgrožena “tom varvarskom, autoritarnom, diktatorskom kulturom”, ali to je zaista vaš problem.
To su divna deca, srećna i uspešna, koja cene i nastavnike i roditelje, i još kao pačići imaju dovoljno zrelosti i odgovornosti da iskreno cene svaki juan koji njihovi roditelji ulažu u njihovo obrazovanje (a ulažu najviše na svetu, prosečni urbani kinez ulaže 80% svog bruto dohotka u kvalitet obrazovanja svog deteta, da bi mu obezbedio što blistaviju i što udobniju budućnost).
To su deca koja već godinama zauzimaju prva mesta na pisa testovima, nema laži, nema prevare – rezultati su tu. najlepši period mog radnog života je rad u kineskoj državnoj školi, to je stepen uživanja koji se ne može rečima opisati. poenta svega – roditelji u srbiji su odgovorni što su im deca majmuni, jer samo imitiraju njih, i to je sve. ako vam je dete bolid, očistite ogledalo.
Preuzeto sa: facebook.com/ivona7