KarijeraLjudinajnovijeNaslovna vijestPraktična LolaRadoznala LolaŽivot

Da li je princ Harry licemjeran?

Memoari princa Harryja, ali i njegovi intervjui kojima promoviše svoju knjigu, podigli su mnogo prašine, ali i otvorili mnoga pitanja – jedno od njih je jesu li Meghan i Harry licemjerni zbog ovakvih istupa u medije?

Prenosimo Redakcija

Jelena Veljača/Gloria Glam

Prije par dana počela je prodaja eksplozivnog memoara princa Harryja, vojvode od Sussexa, Dijaninog malog sina, muža Meghan Markle, Harryja Windsora, onog crvenokosog drugog divljeg sina, ili kako god ga već nazivate. U seriji intervjua koje je Harry dao u svrhu promocije knjige, otkrivene su i neki dijelovi koji se nalaze u knjizi “Spare” (“Rezerva”). Nema tu ništa zbog čega nećete noćima spavati. Jednom se prilikom posvađao s bratom (tko nije?) do nivoa naguravanja, bio je u ratu godinama i pucao na ljude, tvrdi da je i ubio neke (i tim priznanjem otvorio prostor za posljedičnu islamofobiju, ali i sumanute komentare o “nevinim talibanima”, u koje pametan čovjek ne bi smio ulaziti), molio je oca, današnjeg kralja Engleske, da ne oženi Camillu, jer je ona bila “treća osoba u braku njegovih roditelja” – što je citat poznate rečenice iz doista eksplozivnog intervjua njegove majke.

Harry je, očito, rekla bih, prešao na drugu stranu, preplivao ocean koji ih dijeli i ima neopisivu potrebu razgovarati i o najbanalnijim sitnicama kojih se uspio prisjetiti na kauču

Danas znamo da je do njega došlo zbog toga što je, paradoksalno i tako ironično, i radi njega okrutno prevarena pa se može ustvrditi kako nikada nikome nije bilo stalo da Diana kaže svoju istinu, već da je kaže ekskluzivno određenom novinaru i za određeni program, a sve kako bi se oni proslavili i obogatili. Unatoč tome, taj intervju je neponovljiv, koliko god se stječe dojam da se Meghan i Harry trude postići isto. Diana je bila obožavana tužna mlada žena, usamljena majka čijoj je depresiji aktivno doprinosila jedna od najmoćnijih institucija na svijetu – britanska kraljevska obitelj.

Tko je uopće Harry? Rezerva? U memoaru će napisati da ga je tako nazvao upravo njegov otac, danas kralj, odmah nakon rođenja, poručivši Diani: “Dala si mi nasljednika i rezervu, tvoj posao je gotov”. Taj isti kralj, očito cijepljen od pokazivanja emocija, stavit će mu čak dvaput ruku na koljeno objavivši mu da mu je majka nažalost preminula, što je činjenica koju će Harry godinama negirati, sve do kasnih dvadesetih, kada će ne samo proći istom brzinom kroz tunel gdje je Diana doživjela prometnu nesreću već i inzistirati da mu se pokažu fotografije snimljene nakon fatalnog udarca automobila u stup.

Anderson Cooper, poznati američki novinar perfektnog imidža, pitat će ga misli li da ima šanse da se ikad vrati raditi u svoju obitelj, u “firmu”, kako Britanci nazivaju Krunu. Harry odgovara da ne vidi taj scenarij. Sudeći po svemu što je napisao i ispričao, ne samo u memoarima i Cooperu, već i Tomu Bradbyju, britanskom novinaru, te u nedavnoj prikazanoj Netflixovoj seriji “Harry and Meghan”, a i Oprah Winfrey prije svega ovoga, mislim da ni “firma” trenutno ne vidi scenarij. Već postoje napisi u medijima o tome kako pripadnici kraljevske obitelji smatraju ove opetovane ispovijesti Harryja i Meghan dijelom opsjednutosti psihoanalitičarskim kultom. Ne znam što bi to točno bilo, možda pretjerana analiza događaja koji oblikuju karakter kojoj su tradicionalno skloni Amerikanci, ali ne i Britanci? Blago nama koji nismo pripadnici ni jednog od ova dva tako slična, a tako različita naroda: s nadmenim smiješkom možemo promatrati kulturološke razlike u pokazivanju osjećaja.

Harry je, očito, rekla bih, prešao na drugu stranu, preplivao ocean koji ih dijeli i ima neopisivu potrebu razgovarati i o najbanalnijim sitnicama kojih se uspio prisjetiti na kauču. Neke od njih su zanimljive: probao je ayahuascu i halucinogene gljive, kao dio tretmana duše. Plakao je samo jednom od smrti majke. Inzistirao je da nosi bradu na vlastitom vjenčanju jer je to bio “njegov štit”, ali je za to morao tražiti dopuštenje vlastite bake. Ipak, mnoga sjećanja su smiješna i naoko bespotrebna: Kate nije htjela posuditi Meghan sjajilo. Ne podnosi dijeliti šminku. Ne podnosi ni da se komentiraju njezini trudnički hormoni. Odgovor na pitanje zašto su otišli, dan toliko puta u različitim medijima i u različitim formatima je uvijek isti: britanski mediji koji su usko povezani s Krunom i koji su svjesno i namjerno plasirali neistine o Meghan ne bi li drugi članovi britanske obitelji izgledali bolje. Harry će tu poglavito uperiti prstom u Camillu, što izaziva odobravanje publike koja će zauvijek biti #timdiana. Mora se priznati da se s Camillom, ako je ikoga briga, doista odradio jako dobar PR posao: od omražene ljubavnice koja je aktivno sudjelovala u apsolutnom mučenju nevine mlade žene udane u jednu od najpoznatijih obitelji na svijetu pretvorila se u Kraljicu. Prokazat će Harry i Meghan u smislu manipulacije medijima i Williama i Kate.

No, jesu li onda licemjerni kad i sami daju toliko intervjua za medije? Harry će Cooperu reći da nikada ne bi ništa dojavio tabloidima u svrhu opanjkavanja vlastite obitelji i podizanja svog ili Meghaninog rejtinga. Radije će sa svojim likom i djelom, imenom i prezimenom, stati pred kamere i reći svoju istinu svojim riječima. On je u potpunosti amerikaniziran Britanac, da ne kažemo kraljević. Njegov nastup, sjajno birane riječi i nepatvorena iskrenost doista vas teško mogu ostaviti ravnodušnima. Djeluje kao vrlo zrela, svjesna, odrasla osoba spremna uloviti se u koštac s traumom tragičnog gubitka majke u mladoj dobi. Ipak, zanimljivo je kako je reakcija na njegove nastupe često izuzetno površna i opet polarizirana. Naslovi koji se izvlače iz njegovih izjava mnogo su bombastičniji, pa čak i površniji no što ih on i doista izgovara. Njega je užitak slušati, jer djeluje pametno i jednostavno, nikako preglumljeno. Članci, pak, pokazuju nevjerojatnu istinu: koliko god vojvode od Sussexa to htjeli, ljudi ih i dalje promatraju kao neke vrste izdajnika institucije, razmažene snobove koji i dalje žele profitirati od Krune, ali istovremeno govore protiv nje gdje stignu. Smije li princ koji je s dvanaest natjeran da pred publikom hoda iza lijesa vlastite majke koristiti svoj kraljevski identitet na način koji njemu odgovara i tako zarađivati za život? (“Spare” je bio i u pretprodaji te je prema narudžbama bestseller broj jedan).

Ili je neumjesno razotkrivati vlastitu obitelj, čak i kad te ona toliko obilježila da ćeš cijeli život morati uložiti ogromne napore ne bi li postao bilo što drugo do “drugi, divlji princ”? Da je ova priča sapunica, rekla bih da su se sudbina ili scenaristi potrudili da se transgeneracijske traume plate. S obzirom na to da je stvarni život, iako sam, priznajem, #timharry, voljela bih da sljedeći istup bude o bilo čemu drugom.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije