Ne volim te jer si savršena supruga, već zato što se BORIŠ da budeš majka, žena i supruga. Zaljubim se u tebe svaki put kad se nasmiješ. Znaš da sam mnogo izbirljiv, ali sam izabrao da se do kraja života s tobom budim.
Volim te zato što uvijek kasniš i nikad ne stigneš zatvoriti vrata za sobom.
Volim to.
Jer onda sam siguran da ćeš se vratiti.
Volim te jer prihvataš moju prošlost. Zbog svih nedosanjanih snova koje zajedno snivamo. Moja ljubav je tako ništavna i mala kad vidim tvoju prema našoj djeci.
Volim te što si se odrekla vitkog tijela zarad da rodiš nam dijete. Uvijek imaš jedno rezervisano mjesto za moje nepredviđene situacije.
U ovom svijetu poraza ti si moja pobjeda.
Ti si moje sunce i kada je noć. Ja sam ništa, ali sa tobom sam sve. Ti si moj početak, sredina i kraj, cijelo moje biće i “motor” zbog kojeg sam živ. Moje sve terete ti rado nosiš na svojim leđima.
Da tebe ne sretoh, moje postojanje ne bi imalo svrhu. Moje poštovanje samo ti zaslužuješ. Moja si svijest i nesvijest. Davno sam prestao da od Boga nešto tražim, samo mu se zahvaljujem na tebi.
Moj si smisao u ovom besmislu. Život u smrti. Radost u žalosti. Bijela tačka u crnilu. Imam nju niko me se ne tiče više.
Ja, sitan, nebitan, čime tebe zaslužih?
Znate li vi da se od sreće ne spava?! Ja kad nju vidim kako na mojim prsima spava srce tako zaigra bojim se da je taj ples u mojim grudima ne probudi. Bojim se da ako zaspim ugušiće me ovolika doza sreće.
Ne bojim se glasnog smijeha, jer sa tobom tihe sreće i radosti nema. Uz tebe nema neostvarnog sna, sve je moguće i prelijepo. S tobom ni duga nije daleko.
Zbog tebe bih prepješačio sve daljine, obišao sva mjesta samo da te usrećim.
Pisao bih pjesme, iako mi to ne ide od ruke.
Pjevao bih u centru grada i prosio za tvoju ljubav.
Bio bih najsrećniji prosjak.
Moj osloncu.
Moj živote.
Moje uporište.
Moja boginjo.
Moja srećo.
Majko naše djece.
Moj osmijehu.
VOLIM TE!