Bosna i Hercegovina se nosi sa mnogim problemima, a jedan od njih je i problem alimentacije.
O ovom problemu se jako malo priča iako je samo u posljednjih pet godina razvedeno više od 3.000 brakova, a više od 70 posto razvedenih parova ne dobiva, odnosno ne plaća alimentaciju.
Sudska praksa pokazuje da u više od 80 posto slučajeva se djeca dodjeljuju majkama.
U ovim slučajevima najviše gube djeca, koja osim pretrpljene traume i često gubljenja veze s jednim roditeljem, nerijetko ostaju uskraćena na pravo za alimentaciju. Neplaćanje alimentacije je krivično djelo, i tako bi trebalo da se odnosimo prema tome.
O borbi za alimentaciju koja pripada njenoj djeci još od 2013. godine govorila je Anđelka Stupar, veliki borac, ne samo za svoju djecu nego i za mnogu djecu u BiH.
Baš te 2013. godine Anđelka se prvi put obratila za pomoć putem besplatne pravne pomoći. Tada je podigla tužbu za alimentaciju. Kaže da je tada živjela sa svojim roditeljima nakon prekida bračne zajednice, a otac djece nije bio zaposlen, bio je student u Austriji.
– Sud je dodjelio 300 KM alimentacije (najminimalniji iznos) za te uslove. Nakon tog rješenja ja imam dokaz, odnosno fizički tačno imam način na koji mogu da ostvarim prava za djecu. Vrijeme kreće da teče, svakodnevni život je pogotovo sa djetetom sa posebnim potrebama jako izazovan, govori Anđelka.
Dodaje da spada u 20 posto onih neredovnih plaćanja, nije nepotpuno neplaćanje, nego je bilo neredovno ili polovično.
– Za nekih godinu dana nakupio se dug od 1.100 KM i ja sam tada već krenula da reagujem, jer vidim da se ništa ne mijenja u tom ponašanju bez obzira na potrebe djece i obratila sam se Sudu. Sud je donio rješenje o izvršenju da se naplati dug, međutim otac nije imao ništa ni na računima ni u imovini.
On je živio u porodičnoj kući sa roditeljima, bratom i sestrom. Popisana je neka imovina koju su oni tada ustupili, a to je bio stari kauč, komoda i neki stari televizor u iznosu od 500 KM i to ide na licitaciju u Sudu i to treba da se proda i da se time nekako namiri dug, međutim to se nije desilo i taj proces je neuspješno završen.
U tom procesu sam ja nekako shvatila da ja tu ne mogu baš nešto da se nadam pozitivno i da budem sretna da se išta plaća, prisjeća se Anđelka.
Misli da empatije za samohrane majke nema.
– Praksa je takva da alimentacija se ne daje djeci, odnosno Zakon se ne sprovodi, i samim tim je to postalo nevidljivo pravilo, da se i ne ulazi u te procese, da majke ukoliko se raskine bračna zajednica budu spremne da preuzmu sav teret koji zahtjeva podizanje djece, ističe Anđelka.
Sreća je bila da je tada bila zaposlena i da je to bio jedini izvor novca, iako je bila zaposlena na četiri sata baš kao i danas.
Kako je dalje tekla Anđelkina priča kao i priča njene djece pogledajte u videu.
Preuzeto sa: okanal.oslobodjenje.ba
