Dragi, kada bih pokušala da napišem sve ono što volim kod tebe, nikada ne bih završila spisak. Moji prsti bi tipkali do beskonačnosti. Umjesto toga, želim da ti se zahvalim za sve što nisi i nikada nećeš biti. Daj mi priliku da ti to kažem…
Ti nisi ostvarenje mojih snova
Čovjek mojih snova ne bi odustao pri prvoj prepreci. Ne bi čak ni posrnuo.
Čovjek mojih snova bi znao šta trebam prije nego sam toga i sama svjesna i dao bi mi. U svakom trenutku bi znao šta treba da kaže i uradi, a ti nisi taj čovjek… Nemaš odgovor na svako moje pitanje, jer niko to ne može. Nemaš beskonačno strpljenje za sve moje gluposti i ne voliš sve što radim, jer i nije sve da se voli.
Kada bi znao sve, razmisli, da li bi nam bilo dobro ili bi popucali šavovi pod pritiskom savršenosti? Hvala ti što imaš mane i što si stvaran, hvala što se ne pretvaraš da je život bajka i hvala što si čovjek od krvi i mesa koji griješi.
Ti nisi “vitez na bijelom konju”
Dragi, ja ne trebam sjajne oklope i koplja da me brane od drugih. Ne možeš ti da ukrotiš sve zmajeve ovog svijeta i oslobodiš me unutrašnjih nemira. Neke bitke u životu moram da završim sama i drago mi je što si dopustio da se borim i (na)učim na vlastitim greškama. Da si uvijek bio moj vitez, kako bih naučila da se borim? Uvijek bih očekivala da me neko brani i spašava. Da si vodio sve moje bitke, (p)ostala bih slaba, ali volim to što znaš kada je vrijeme za oblačenje oklopa.
I ti i ja smo previše puta u životu čuli da ne treba pristajati na bilo šta što nije savršeno. Ne treba se zadovoljiti prosječnim. Nameću nam da veza treba biti odličnost u svakom pogledu, ono što je bitno tebi treba i meni. Meni je drago što nismo takvi.
Ti u autu slušaš muziku pojačanu do kraja i voliš ići na koncerte, ali ipak si pristao da budeš sa ženom koja ne podnosi glasnu muziku. Pristao si na nekog ko se budi u zoru, a voliš spavanje do podne. Ja sam pristala na nekog ko mrzi plažu iako mi je to najdraže mjesto na svijetu. Ti si Amerikanac italijanskih korijena i pristao si na ženu koja pastu i peciva ne doživljava kao naročito bitne. Ja, zaljubljenik u knjige, pristala sam na tebe koji ih nikada i ne otvaraš.
A zamisli koliko strasti, avanture i zadovoljstva bismo propustili da nismo pristali jedno na drugo sa svim manama i vrlinama. Drago mi je što se ne trudiš svaki dan raditi stvari samo da bi mene usrećio. Hvala što me dovoljno voliš da shvatiš da tvoj posao i nije to da mene činiš srećnom, jer ako sama ne znam kako to biti ni ti ne možeš puno pomoći. Ti si hladna voda za moju vatru. Drago mi je što svoj život nisi posvetio tome da mene nasmijavaš – život ispunjen samo smijehom nije stvaran. Nisi tu da mi stalno daješ komplimente i ohrabruješ, jer nije uvijek sve za podržati. Ja nisam centar tvog svijeta svaki dan. Hvala što me dovoljno voliš da shvatiš da tvoj posao i nije to da mene činiš srećnom.
Šta misliš da se nikada ne svađamo? Ne bi bilo make up seksa, a to bi baš bila šteta. Mogli bismo da se pretvaramo da je sve savršeno dobro i da se apsolutno nikada ne svađamo, ali da li misliš da bismo u tom slučaju znali kako izgledaju istinska sreća i zadovoljstvo? Ne bih mijenjala naš zajednički život prepun izazova, pobjeda i poraza za neki, naizgled, savršen. Ja sam savršeno srećna ovako.
Znam da ćeš biti tu kada te trebam, ali moram ti reći, jer niko pa ni ti ne može da čita misli.
Hvala što se brineš o sebi, jer da nije tako ne bi mogao da se brineš ni o meni kada te stvarno (za)trebam.
Nikada mi nisi rekao sve ono što bih trebala čuti, ali ako dovoljno pažljivo i dugo gledam u tvoje oči, osjećam i vidim ljubav.
U ovom poremećenom svijetu, ne bih željela nikog drugog pored sebe.
S tobom dijelim snove i nade, maštam i s vremena na vrijeme se pretvaram da problemi ne postoje. Dragi, ja ne bih s nekim drugim uživala u stvarnosti kao što uživam s tobom. Drago mi je da sam te upoznala i prestala da vjerujem u bajke.
