Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Sebičluk naš nasušni: Kad ćemo naučiti da prvo sebi stavimo masku sa kiseonikom, pa onda pomognemo drugima
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > Uncategorized > Sebičluk naš nasušni: Kad ćemo naučiti da prvo sebi stavimo masku sa kiseonikom, pa onda pomognemo drugima
Uncategorized

Sebičluk naš nasušni: Kad ćemo naučiti da prvo sebi stavimo masku sa kiseonikom, pa onda pomognemo drugima

Redakcija
Objavljeno 25/05/2023 22:58
Redakcija
Podijeli
Podijeli

Posebno me fascinira onaj trenutak kada stjuardesa zaustavi koreografisanu predstavu sigurnosnih mera da bi nam u posebnoj važnosti istakla kako “prvo treba staviti masku sa kiseonikom sebi pa onda pomoći drugima”.

Imam dovoljno godina da se sećam kako je prethodna verzija tog (snimljenog) govora bila: “Majke prvo treba sebi da stave masku, pa potom detetu.” Ali kako se menjao portret tradicionalne porodice, menjao se i način na koji (i sa kim) putujemo no pouka je, čini se, važnija nego ikad. Kako ćete pomoći bilo kome ako ne pomognete prvo sebi?

Decenijama, pa bolje reći vekovima, sebičnost je imala lošu reputaciju. Takva je, u najvećoj meri, debelo zaslužena. Niko ne voli uskogrude ljude koji samo gledaju sebe, možda baš zato što u njima vidimo refleksiju našeg potuljenog kapaciteta da ispadnemo – govna.

Preporučeno

Pet feminističkih knjiga koje su savršen poklon
Virtuelna žena: Paralelni virtuelni životi
U sjećanje na Draganu Ćosić: “Svaki dan je novi dan, morate sebe da stavite u centar sveta i da vas je baš briga šta ko misli.”

NOMINALNO, SVIMA NAMA JE STALO DO LJUDI KOJI NAS OKRUŽUJU ALI KAKO JE ČESTO URNEBESNO POENTIRAO KOMIČAR GEORGE CARLIN, SVAKO BI DA UZME PARČE HLEBA IZ SREDINE VEKNE.

No da manemo hipokriziju i zanimanje šta će svet da misli o nama, ima pregršt razloga zašto ne treba biti sebičan. Istraživanja su pokazala kako su požrtvovani, velikodušni ljudi srećniji, zdraviji, omiljeniji i – uspešniji.

Pa opet, ima sasvim legitimnih razloga da budemo sebičniji nego što mislimo da treba, makar u onim sferama svakodnevice gde time nikoga nećemo oštetiti – jer ako bismo živeli u konstantnom stanju altruističke zabrinutosti, zaboravljajući da se zauzmemo za sebe i generalno pristajati na to da budemo otirač tuđih sumanutih sma(t)ranja čak bi nam i budisti dodelili dijagnozu “idiotskog saosećanja”.

Frazu je skovao Chogyam Trungpa Rinpoche smatrajući kako “idiotsko saosećanje” dolazi u trenucima kada, dok pokušavamo da budemo dobri prema svima, puštamo da nas svi ti ljudi – gaze. Ovo je posebno svojstveno ljudima koji se plaše konflikta i pate od ideje kako moraju biti “okej kao osobe”.

MISLIM, ZAISTA, KAKO BITI OKEJ KAO OSOBA AKO TI SAM SA SOBOM NISI – OKEJ?

Dalai Lama ima teoriju koja je elegantno ogolila lažnu binarnost sebičnosti i nesebičnosti. Naziva je “mudra sebičnost”. U svakom od nas tinja urođena predispozicija da sebi budemo na prvom mestu.

Ona je sasvim prirodna i nije ništa čega bi se trebalo stideti.
Ali, naglašava kako je nit uzvišene samosvesti u tome da prepoznamo u kojim situacijama se treba poneti srdačno i velikodušno, a kada ne.

Koncept mudre sebičnosti pokazuje i u kojoj meri je porozna granica između naše brige o sebi, i staranja o drugima. Možemo li ikad znati gde treba da podvučemo crtu – bez da se potom preispitujemo koliko smo ispravno postupili?

Verovatno ne. Ali ni to samo po sebi nije loša stvar. Moj deda možda nije bio Dalai Lama, ali nikad neću zaboraviti da me je učio: “Bolje da oni duguju tebi nego ti njima.”

Sve one situacije u kojima nas naš instinkt da budemo dobri prema drugima svetionik su koji nas vuče iz mulja okorele taštine i neosetljivosti vremena u kome živimo.

Digitalno doba, sa svojim kapitalističkim apetitom za alavi konzumentarizam, hiper-individualizam i grozničavo gomilanje lajkova na selfijima, gura nas ka ideji da se takmičimo sa celim svetom. A u tom ful-kontakt sportu, zna se, nijedan udarac nije ispod pojasa.

Altruizam ne možemo meriti na kantar, ali u koncu, on daje nadu da nije sve izgubljeno. I to me, kao i ta maska sa kiseonikom u avionu, čini da se osećam bezbedno.

Preuzeto sa: buro247.rs

Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Prethodni članak Predmet žudnje: ŽUTA PLETENA HALJINA IZ ZARE
Sledeći članak Srbija prihvatila preporuke o zakonskoj zabrani fizičkog kažnjavanja dece
Haljine u kojima će ljeto postati još bolje

Ljeto je više od sunca i mora. To je osjećaj slobode, bezbrižnosti…

2 min za čitanje
Tarik Filipović o velikoj životnoj odluci koju je donio: ”On je moj”

Tarik Filipović progovorio je o sinu Lejle Filipović iz prvog braka kojeg…

3 min za čitanje
Stižu promjene na granicama za državljane BiH

Državljani BiH, kao i drugih zemalja koje nisu članice Evropske unije, do…

2 min za čitanje
Ryanair najavljuje niže cijene karata

Riječ je o strategiji koju aviokompanije koriste da bi se zaštitile od…

2 min za čitanje

Slični postovi

Uncategorized

Kad govorimo o poliamoriji, ne govorimo samo o seksu

Autor Redakcija 7 min za čitanje
Uncategorized

Koje osobine bi trebalo da posjeduje vaspitač?

Autor Redakcija 7 min za čitanje
Uncategorized

Koliko ste osoba sa invaliditetom upoznali?

Autor Brankica Rakovic 5 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš