Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Ko je Džoan Didion?
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > FEMINIZAM > Ko je Džoan Didion?
FEMINIZAM

Ko je Džoan Didion?

Redakcija
Objavljeno 23/08/2023 13:29
Redakcija
Podijeli
Podijeli

Džoan je dobitnica brojnih nagrada, među kojima je i Nacionalna medalja za umjetnost i humanističke znanosti. Rođena je 5. maja 1934, u Sakramentu, Kalifornija. Njena najranija fascinacija pisanjem vezuje se za Ernesta Hemingveja, koga je još kao dijete pomno proučavala. Ciklus njenog djelovanja započinje 1956, kada je diplomirala engleski jezik na “Berkliju”.

Nedugo zatim osvaja poziciju urednika u Vogu, na raspisanom natječaju “Prixe de Paris”. Prvi put se književno ostvaruje romanom “Run River” (Rijeka bijega) 1963, uz pomoć budućeg muža Džona, sa kojim usvaja ćerku Kintanu tri godine kasnije. Njihov brak imao je partnersku i prijateljsku komponentu. Lektorirali su jedno drugo, i završavali jedno drugom nedovršene misli. Smisao života su najjasnije vidjeli kroz zajedništvo.

Međutim, interes javnosti privlači tek pet godina kasnije publicističkim radom “Slouching Towards Bethlehem” u kojem daje sirov i istinit prikaz dešavanja u Kaliforniji 60-ih, praćenih dekadencijom, porocima – poput susreta sa djetetom predškolske dobi, koje kroz igru konzumira LSD. Omaž njenom djelu dala je Džoni Mičel 1991, pesmom koja nosi istovetni naziv.

Preporučeno

Nedjeljni ručak s njegovima bio je kao odlazak na strijeljanje
Uhapšen reper Šon Didi Kombs: Optužen za seksualne napade i trgovinu ljudima
Remi: Da, budimo samouvjereni i čvrsti, al’ hajde budimo i malo realni…

Na specifičan način je dokumentirala svijet oko sebe, na što ukazuje i knjiga eseja nazvana “The White Album”. Naziv je dobio ime po ploči Bitlsa. Pisala je kroz prizmu njihovog muzičkog eksperimentiranja na tom albumu, prativši njihove amplitude, koje je prenjela u formi verbalnog zapisa tog vremena.

Za vrijeme boravka u Los Anđelesu pisala je i scenarije  – “The Panic in Needle Park “, “True Confessions”, “Up Close & Personal” i “A Star Is Born”, scenario iz 1976, koji je modernom adaptacijom Bredli Kuper optočio zlatom američkog Oskara.

Džoan je oduvek bila izazov za percepciju i opis. Jutra je započinjala otvaranjem frižidera u kojem se ležale smrznute Koka-kole koje su bile njena kafa. U trenucima kreativnih blokada i skripte je slagala pored svog omiljenog gaziranog šećera, kako bi “zamrzla prazni hod”, tražeći inspiraciju i otvaranje.

O njezinom stilu govori i činjenica da je Fibi Fajlo (Phoebe Philo), bivša kreativna direktorka čuvene pariske modne kuće Celine 2015. upravo Didion odabrala za zaštitno lice. Na pozornicama svog života uvek je nastupala sa velikim okvirima naočala u stilu Džeki Kenedi i Odri Hepbern. Njezin moralni imperativ bio je autentičan i nepogrješiv.

Na njenim kućnima zabavama viđene su mnoge kultne i kontroverzne Iičnosti poput Dženis Džoplin, Stivena Spilberga, Džima Morisona. U dokumentarcu o Džoan u režiji njenog nećaka – “The Center Will Not Hold”, saznali smo da je kuhala za suprugu notornog Čarlsa Mensona neposredno nakon ubistva Šeron Tejt, supruge Romana Polanskog, koja je sa zajedno sa mužem često dolazila kod nje u posete.

“Volja da se preuzme odgovornost za sopstveni život je izvor samopoštovanja”.

Pisala je eseje i osvrte o američkoj politici, medijima, pop kulturi, feminizmu, kao i kolumne o privatnom životu za Life, Esquire, The New York Times. U trenutku smrti njenog muža 2003, ćerka Kintana, ležala je teško bolesna. Džoan se suočavala sa dvostrukim udarom na svoj život. Pisala je kako bi saznala što osjeća i misli.

Tada nastaje roman “Years of Magical Thinking”, ispripovijedan sa lakoćom, iako predstavlja jedan od najelokventnijih proznih tekstova na koji možete naići. Doživjela je posttraumatski rast putem kojeg je iznjela sebe na novu stazu života, intuitivno se pripremajući na sljedeći udar – smrt kćeri, 2005.

“I know what the fear is.

The fear is not for what is lost.

What is lost is already in the wall.

What is lost is already behind the locked doors.

The fear is for what is still to be lost.”

U godinama koje su slijedile radi na knjizi “Blue Nights” koju je posvetila je najvećem izazovu svog života – suočavanju s gubitkom. Memoar kao ispovjedačka forma usko je povezana sa iskrenošću, tako da je ona kao pisac bila izložena potpunoj slobodi mišljenja i potencijalne osude svojih čitatelja, međutim ni u jednoj rečenici nije skrivala svoju krhkost, niti je bežala od odgovora.

Svakim slovom prošla je kroz svoje patnje. Taj zapis dao joj je mir, kao majci, piscu, profesionalcu, ali i svim njenim čitaocima kojima je poklonila istinu o roditeljstvu i usvajanju djeteta. To je snaga koja leži duboko u nama i podiže nas onda kada treba da se uzdignemo, pronađemo i prihvatimo svoj novi početak, čak i onda kada se bližimo kraju.

Džoan, hvala, i sretno!

Izvor: Vitraz.net
Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Prethodni članak Da li nas društvene mreže pobeđuju?
Sledeći članak U novom podcastu Oslobođena sasvim drugačiji razgovor sa Vildanom Selimbegović

Slični postovi

FEMINIZAM

Žene naučnice: Edith Clarke, žena koja je uspjela uprkos poteškoćama u čitanju i pisanju

Autor Lola Magazin 4 min za čitanje
FEMINIZAMIZDVOJENO

Kome pripada imovina moje majke?

Autor Redakcija 4 min za čitanje
FEMINIZAMZABAVNIK

Ko je čudesna Ruth Handler – žena koja je napravila Barbie?

Autor Lola Magazin 9 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš