Stalno slušamo da je za žene rizično da postanu majke u starijoj životnoj dobi.
No, da li znate sa kakvim rizicima se susreću muškarci ako požele da zasnuju porodicu u poodmaklim godinama? Činjenica je da većina muškaraca postaju očevi u zrelijim godinama.
Razlog je jednostavan – njihova plodnost u starosti ne opada toliko kao kod žena i oni mogu imati biološku djecu bez potrebe za intervencijom tehnologije. Ipak, postoji mnogo pitanja o tome koliko je rizično postati otac u zrelim godinama.
Kada se bračni par odluči na in vitro oplodnju postoji mogućnost da ona ne uspije zbog toga što je potencijalni otac u starijoj životnoj dobi. Istraživači na Harvardu su od 2000. do 2014. godine analizirali oko 19 000 ciklusa obavljenih na 7753 parova, podijelili su muškarce i žene prema godinama i uporedili broj godina sa uspješnim rođenjima djece začete in vitro oplodnjom.
Najmanje uspješnih trudnoća je bilo kod parova gdje je žena u dobi od 40 do 42 godine. U tim slučajevima, životna dob muškarca nije uticala na rezultate. Međutim, ukoliko je žena bila mlađa od 40 godina mogućnost uspješne trudnoće putem in vitro oplodnje je bila manja ako je muškarac bio u starijoj životnoj dobi.
Na primjer, žene mlađe od 30 godina i muškarci u dobi od 40 do 42 godine nisu uspjeli dobiti djecu. Sa druge strane, većina žena tih godina su uspješno iznijele trudnoću do kraja ukoliko su njihovi partneri bili mlađi. Isto je bilo i za žene od 35 do 40 godina čiji su partneri imali manje od 30 godina.
U Švedskoj je 2014. godine rađeno istraživanje koje je pokazalo da muškarci stariji od 45 godina imaju veći rizik da dobiju dijete sa šizofrenijom, autizmom i raznim psihijatrijskim poremećajima. Rizik jeste veoma malen, manji od 1% za određene uslove, ali ipak postoji.
Da bi objasnili vezu između mentalnih oboljenja i očevih godina, istraživači su ukazivali na mutacije koje se akumuliraju u DNK sperme kako muškarci više stare, a to je nešto što njihovi sinovi i kćerke mogu da naslijede. Doktorica Mary Samplaski, specijalista za mušku plodnost na “Keck Medicine” Univerziteta u Južnoj Kaliforniji tvrdi da ne postoje genetski testovi za autizam i šizofreniju.
Međutim, istraživanje koje su radili u “Nature Genetics” – u je pokazalo da spontane mutacije u DNK sperme nisu najviše krive za sve veći broj psihijatrijskih bolesti, već da i geni mogu doprinijeti tom riziku, ali i oni u veoma malom udjelu – od 10 do 20 %.
Ipak, mentalne bolesti nisu povezane samo sa starijim očevima – i mlađi su izloženi tom riziku. Neki istraživači tvrde da fokus na mutacije može biti diverzija. Autori istraživanja u “Nature Genetics” – u smatraju da očevi sa nasljednim mentalnim bolestima vjerovatnije mogu da ih prenesu na svoju djecu nego muškarci u starijoj životnoj dobi.
Za očinstvo u zrelijim godinama vežu se još neka zdravstvena stanja. Jedno od njih je da dijete ima ahondroplaziju, odnosno da ne naraste mnogo. Za to postoji genetski test. Neki doktori smatraju da sperma starijeg muškarca može imati i prednosti koje se ogledaju u dužim telomerima. Telomeri su vrsta hromozoma koji štite DNK dok se kopira. Mnogi naučnici vjeruju da duži telomeri označavaju dugovječnost, ali još nema tačnih podataka koji bi dokazali da djeca starijih roditelja žive duže.
Izvor: CNN
