U carstvu gladnih duhova, stvorenjima zvanim “ljudi” nikad dosta spomenutih zadovoljština, nikad čovjek kao biće da bude zadovoljan! Ta bića nikako ne uspijevaju napuniti stomake,uvijek su
gladni
isprazni
željni
traže
kukaju
puze
mole
cvile
Prazni i mrzovoljni, neprestano žurno tumaraju iako pojma nemaju kamo, negdje kao pođu,dođu do po tog mjesta pa opet nezadovoljni! Možda kada bi napitak čarobne doze kratkog ili daj Bože za rijetke malo dužeg zadovoljstva potrajao dugo.
U središtu svjetske moći, odlučuje se koliko novih milijuna ljudi treba ostati bez posla, koji broj ljudi baciti u očaj, gdje započeti novi rat, koliko djece mora umrijeti od gladi i žeđi. Tu se rađaju i špekulativni manevri, tu se planiraju zavjere, od tuda se ucjenjuju nacionalne vlade, tu se odlučuje tko će i čega biti ministar, tko će dobiti novu fotelju takozvane čarobne moći, koja odlučuje o jadnim narodima i njihovim sudbinama!
Danas na sve moraš paziti, svugdje skriveni duhovi, kao da nema više toga zbog čega te ne mogu uhvatiti , sve je postalo zločin. U zatvoru možeš završiti ako pljuneš na ulici, ne pokupiš pseći izmet, slikaš vlastito dijete na plaži, pa te netko prijavi policiji, eno ga pedofil, prerano otvoriš božićni poklon, nema više isčekivanja nema više one “žari” čarobnog Božičnog jutra, pročitaš ženin e-mail, pogrešno razvrstaš smeće, ne skineš se gol na aerodromskoj kontroli, opsuješ u autobusu, pa te odmah prijave ili kažu vidi ovoga “luđaka” jbt sam sa sobom priča, prdneš u učionici, prodaješ domaće mlijeko,pa od svog proizvoa ti traže dlačice od mukotrpno muzenog mlijeka koje je majka krava jela na livadi stopostotno čistu travu, imaš džepni nožić, prelaziš ulicu, pecaš ribu, i čega već se neće sjetiti.
Kreativno djelovanje nam ograničavaju bezbrojni zakoni, kakvi su to zakoni? Dali smo ih mi dobro proučili i protumačili!? Ili je ovo opet mreža duhova koja vlada nad nama!?
Mreža zarobljavanja kroz propise i pravila specifično dizajniranih u tu svrhu, nametnuta nam je sustavom koji je sada u odnosu na nas 8 milijardi ljudi postao potpuno autonoman.
Najveći dio tih zakona je opsesivan, intenzivan i invazivan svakom segmentu našeg svakodnevnog postojanja. A pravda? Tko je taj koji ima hrabrosti postaviti kao prvo pitanje dnevnog reda na stol bilo koje vlade, izdavanje uhidbenog naloga za bezobzirne slijepe nasilnike koji se nekažnjeno igraju bijesnog majmuna za upravljačem autobusa kojim srljamo u ponor? One koji peru novce godinama ,one koji prolaze mimo zakona nevini u svakom pogledu, one koji grade nekretnine na brdima i livadama, bez ikakvih dozvola, one koji primaju mito kao mjesečnu plaću, jer je mito postalo “kultura naroda”, pa “lud si ako nisi uzeo kuvertu”, one koji pregaze pješake na pješakom prelazu,pa kažu nije kriv jer je to obitelj društveno prihvatljive, one koji nosaju oružje kao “bronhi bombone” lakše se diše, one koji zlostavljaju krvnički ubijajući životinje ,da bi svoju patologiju sakrili pa se kući vraćaju u zagrljaj supruzi i djetetu, one koji ne staju na pješakom prelazu “tko je vodio stati na zebri”, i u nedogled.
Pitanje je baš to: tko je toliko hrabar? Odgovor je: Nitko!
Sjećam se da je njemački filozof Johann von Goethe rekao da su najsretniji robovi oni koji pogrešno vjeruju da su slobodni, i ti će preživjeti i psihički i fizički. Iako je stvarnost ta da je svaki čovjek modernog civiliziranoga svijeta porobljen još od malih nogu, malo je onih do kojih je ova obavijest doprijela. Naš zatvor nema debele armirane zidove i čvrste čelične rešetke. Neki po prirodi teško shvaćaju, a u podršku umjetne nesposobnosti razumijevanja ostalih se ulažu silne pare i napori.
Naša svrha postojanja i naših neotuđivih prava, nije bilo moguće provesti u djelo bez suučesnika naopako obrazovanih ljudi, a tko bi onda bio “ispravno obrazovan čovjek danas”?
Svugdje prisutnim društvenim programom za progresivnu zamjenu zdravog razuma, i slobodnog kritičkog razmišljanja, degradiranjom ideologijom, dovedeni smo u stanje pacijenta teško bolesnog, od kroničnog deficita istine i znanja, i kroničnog suficita laži, neupućenosti i neznanja. Iako u ustavima i konstitucijama nigdje nije dopušteno nekome ili nečemu dati slobodu oduzimanja, ili narušavanja tuđe slobode, zakon to ovisno o financijskoj težini onog tko ga tumači, dopušta.
U ovome moru informacija koje nas je dočekalo rapidnom brzinom u 21 stoljeću, što više posjedujemo manje smo zadovoljni, što više imamo sve smo manje normalni, za koga je globalizacija donijela tolika dobra? Za one nuklearne države ,za jednog običnog radnika, za jednog običnog seljaka, to je samo muka!
Muka i duhovi koji svaki dan donose nove “čarobne moći” da bi nas zavarali!
Stara mudra izreka kaže da možeš lagati sve ljude, ali ih ne možeš lagati svo vrijeme!
piše: Žana Alpeza
