“To je činjenica da je svako od nas dodirivan protiv svoje volje, na načine koji su bili neželjeni ili neprijatni, i nismo mogli to da sprečimo, a to se dešavalo pre nego što smo mogli da govorimo.
U najboljem slučaju, to se događalo samo kada je nužno i bilo je nežno, na primer kada su nas podizali da nas okupaju, nahrane ili se igraju sa nama. U najgorem slučaju, moguće je da smo doživeli užasno nasilje. Većina nas je negde između, ali gde god da smo na tom spektru, ova rana iskustva urezana su duboko u naš nervni sistem.
To je životna činjenica da nam se kao deci dešavaju stvari koje ne želimo, ali evo u čemu je problem: budući da se to događa toliko rano u našem neurološkom razvoju, počeli smo da osećamo da je to priroda samog dodira. Naučili smo da je dodir nešto što se jednostavno dešava i da se mi malo pitamo oko toga. Ako nismo oduševljeni dodirom, moramo da promenimo sebe.
Moramo da pokušamo da se nateramo da ga zavolimo, ili makar da nam postane prihvatljiv. To nas uči da je ono što nam se dešava važnije nego kako se mi osećamo zbog toga. Istovremeno, nismo dobijali dodir koji smo želeli (često ga i dalje ne dobijamo). Trpeli smo dodir koji nismo želeli i zadovoljavali smo se sa mrvicama onoga što smo želeli – i to nam deluje normalno.
Možda mislite da se ovo odnosi samo na osobe koje su doživele zlostavljanje. To nije tačno. Odnosi se na svakog od nas, samo je pitanje nivoa. Mi verujemo da nije problem u dodiru – nego u nama.
Kada vas vaš partner pita kako želite da vas dodiruje, a vi predložite dodir koji možete da podnesete, to se dešava.
Kada ste dodirivani na način koji vam ne prija i mislite da se od vas očekuje da se potrudite da ga zavolite, to se dešava.
Nakon detinjstva, ponekad imamo priliku da naučimo da imamo izbor. Ponekad je nemamo.
Najčešće, čini se, to znamo u svojoj glavi, ali naše telo to mora da nauči kroz iskustvo.“
@drbettymartin
@thewheelofconsent
knjiga: The Art of Receiving and Giving
Preuzeto sa: instagram.com