Ima ljudi koji vjeruju da nam feminizam danas nije potreban, ali naravno da je to daleko od istine. Žene su se stoljećima borile za jednakost i protiv ugnjetavanja, i iako su neke bitke djelomično dobivene – poput prava glasa i jednakog pristupa obrazovanju, žene su još uvijek nerazmjerno pogođene svim oblicima nasilja i diskriminacije u svakom aspektu života.
Istina je da je u nekim područjima i po određenim pitanjima došlo do poboljšanja: naprimjer, u Saudijskoj Arabiji ženama je 2015. (!) prvi put omogućeno glasanje i kandidiranje. Međutim, po drugim pitanjima bilo je malo ili nimalo napretka: naprimjer, došlo je do neznatnog smanjenja slučajeva nasilja nad ženama. Žene i dalje primaju niže plate za isti posao kao i muškarci u svim dijelovima svijeta; još uvijek postoje zemlje koje nemaju zakone protiv silovanja u braku i još uvijek dopuštaju dječije nevjeste (vjenčanja maloljetnih curica), a prakse kao što su ubistva iz časti i genitalno sakaćenje žena još uvijek postoje.
Vicevi o feminizmu i stereotipi o feministicama i dalje postoje, a mnogi od njih su također homofobni i pretpostavljaju da je biti lezbejka nešto ‘loše’. Zapravo, biti feminist nije nešto posebno za bilo koji spol ili rod, postoje žene i muškarci koji sebe smatraju feministima, neki su homoseksualci ili lezbejke, neki heteroseksualci, biseksualci ili transrodni, a neki se mogu identificirati drugačije.
Koncept feminizma odražava historiju različitih borbi, a pojam se tumačio na potpunije i složenije načine kako se razumijevanje razvijalo. Općenito, feminizam se može posmatrati kao pokret za stati na kraj seksizmu, seksističkom iskorištavanju i ugnjetavanju te za postizanje pune rodne ravnopravnosti u zakonu i u praksi.
Ko je pratio feminističke valove kroz historiju, zna da su bila tri veća vala koja su donijela neke od promjena, a šta su naše sugovornice za “Lolu” kazale šta je za njih feminizam i koliko se mijenjao kroz godine, čitajte u nastavku.
“ Feminizam je nešto o čemu, nažalost i u 21 vijeku, pričamo, vijeku kada su žene dokazale i pokazale koliko su sposobne i koliko ravnopravno obavljaju sve funkcije i pozicije u društvu. Iako se sve to vidi i znam i dalje imamo poteškoće i neravnopravnost i zato je važno stalno govoriti i stalno isticati primjere ženskog djelovanja u društvu. Mislim da je feminizam tu ključan, ne kao natjecanje sa muškarcima, nego kao stalni podsjetnik na sve uloge žene u društvu i porodici i isticanje jednakih mogućnosti koje trebaju biti jednako vrednovane”.
Vanja Semić (40), TV voditeljica
“ Feminizam je za mene težnja ka slobodi. I mislim da se puno mijenjao kroz generacije. Naprimjer, naše nane nisu imale mogućnost pristupa obrazovanju, zbog infrastrukture, zbog stida, zbog nekih načela gdje se žensko dijete nije podsticalo na obrazovanje i edukaciju. Tako da vjerujem da je tada možda najvažnije bilo uvesti obavezno osnovno obrazovanje. Za razliku od danas gdje su ciljevi drugačiji. Odnose se možda više na profesionalni/karijerni put, samostalno odlučivanje u pogledu zdravstva i zdravstvenih usluga i sličnih domena života.”
Amela Topuz-Bajraktarević (34), magistrica ekonomije
“ Kada govorimo o feminizmu bili su valovi feminizma do sada. Kao pokret je pun varijacija do dana današnjeg, a i perspektiva unutar sebe. Nekako je meni najdraži onaj prvi, tj. začetnički val, a to je kada su se žene izborile za prava, pa i za pravo glasa uopće. Budući da sam komunikolog po profesiji, mimo poziva kantautora, mislim da je vrlo bitno da se ženin glas čuje jer jedna žena može da pokrene promjene u svojoj okolini i da doprinese društvu svojim zalaganjem. Nemam ništa protiv širenja svijesti sve dok to nikoga ni na bilo koji način ne ugrožava.”
Ammara Mistrić (32), pjevačica
“ Iako se na feminizam gleda kao pokret usmjeren protiv muškaraca, feminizam u svojoj osnovi i definiciji predstavlja borbu protiv sistema koji održava postojeće rodno nejednake strukture u društvu. Smatram da se od trenutka razvijanja feminizma još od 19. vijeka dosta toga promijenilo i da žene generalno imaju bolji status u društvu, ali da to i dalje nije na nivou na kojem bi trebalo ili moglo biti. Tako su npr. na vodećim pozicijama pretežno muškarci, dok žena kao lider može biti jednako uspješna i kompetentna kao i muškarac. Žene lideri donose raznolike perspektive, empatiju i sposobnost saradnje, što za rezultat daje bolje odluke i veću inkluzivnost u društvu i organizacijama. Svakako, pored toga što nam društvo nameće svoje norme, važno je da svi mi ostanemo dosljedni sebi i vjerujemo u svoje sposobnosti i mogućnosti. Feminizam kao i bilo koji drugi pokret nam pomaže u tome, ali je važno da mi ne odustanemo, jer živimo u svijetu iskrivljenih vrijednosti što predstavlja svakodnevnu borbu.”
Azra Husarić (27), zaposlenica u privatnom sektoru
I dok pišemo ove retke, u BiH se dešavaju nezapamćene scene nasilja nad ženama. Enisu Klepo, radnicu iz Jablanice, vlasnik brutalno pretukao jer je dala otkaz i tražila svoj zarađeni novac. Šta reći na takav gnusan čin, prijavila ga je policiji, javnost se digla, a kao posljedicu je dobila tužbu od “velikog” gazde. Nesretnija, i ona koja je životom platila za prijavu nasilnika je Nizama Hećimović, nad kojoj je počinjen femicid. Nevjenčani suprug ju je ubio, snimao i ubistvo prenosio uživo…
Pa samo kažite da je feminizam otišao predaleko. Za žene i ženska prava se treba boriti i spominjati uvijek, jer ni sami nismo svjesni koliko Enisa i Nizama sjedi u svom domu, a ne smiju spomenuti da su žrtve, jer znaju da su zakoni i pravosuđe u BiH zakazali. Dokazano!
