Jedina iznimka je činjenica da se Trump, političar, očigledno osjeća kao pravi muškarac kada je u prilici nasrnuti na ženu.
Najnoviji je primjer bivša savjetnica Bijele kuće, Omarosa Manigault Newman, koju je Trump putem Twittera nazvao “zaluđenom”, “šljamom” i “psetom”.
Tu je i primjer Margrethe Vestager, danske povjerenice EU-a zadužene za slobodu tržišnog natjecanja. “Ova vaša gđa poreznik, ta stvarno mrzi Sjedinjene Države”, riječi su kojima je Trump nastojao izbjeći sankcije EU, koje je kao odgovor na Googleove zloporabe dominacije na tržištu najavila Vestager.
Za Trumpa je u politici ženski rod očito automatski diskvalifikator. Teško je zamisliti očitiji i groteskniji prikaz slabašnoga ega nego što je diskreditacija osoba u politici temeljem njihova roda, piše Stephan Richter za The Globalist.
Jadna Theresa May
Theresa May prošla je još gore nego Vestager. Britanska premijerka, kapituliravši pred tobožnjim macho muškarčinama iz svoje Konzervativne stranke, kao dobrodošlicu Trumpu priredila je svečanu večeru.
Lokacija, dvorana i sav popratni šušur pažljivo su odabrani kako bi impresionirali i zadovoljili američkog predsjednika. May se nadala da će ga uspjeti šarmirati i da će dobiti njegovu podršku – kao što je Reagan svojedobno šarmirao Thatcher – te da će si stvoriti političko zaleđe za rješavanje pitanja Brexita.
Plan se izjalovio
Theresa May nije imala pojma koliko će je njezin počasni gost nasamariti. Za svečanu večeru Trump se revanširao napadom u intervjuu objavljenom u tabloidu The Sun čim je večera završila. U intervjuu, Trump je zapravo rekao da se May uvalila preko glave.
Trumpov glavni dokaz bio je da May nije slijedila njegov savjet u vezi sa Brexitom. Taj je savjet, kako se kasnije doznalo, bio “tužiti EU”. Kao da je to uopće moguće. Ali to, očito, nije Trumpov problem. Njemu je stalo tek do bezuvjetnog divljenja, što je suludo, s obzirom na gafove i gluposti koje izvodi.
Izjave za medije kao lažne vijesti
Sutradan, uoči zajedničke konferencije za medije s May, Trumpovo je osoblje sastavilo izjavu koju je on zamuckujući pročitao. Cilj je bio povući izjavu danu tabloidu. No, šteta je već bila učinjena. Pravi je Trump rekao što misli, a izmišljeni je Trump je pročitao izjavu koja je zvučala poput isprike četrnaestogodišnjaka uhvaćenog u laži.
U očajničkoj potrazi za Hillary
Postoje, dakle, sasvim uvjerljivi dokazi da Trump treba ženu u službi metaforičke boksačke vreće. To mu daje snagu. Njegova kandidatura za predsjednika Sjedinjenih Država bila je obilježena klevetanjem Hillary Clinton.
To se pokazalo čarobnim štapićem za privlačenje glasova mnogih bijelih bubba, nesigurnih i/ili neobrazovanih sredovječnih bijelih muškaraca.
Budući da je sada Hillary u drugom planu, Trumpova nova pinjata na domaćem frontu senatorica je Elizabeth Warren, potencijalna demokratska predsjednička kandidatkinja.
Na međunarodnoj razini, Trumpova je protivnica njemačka kancelarka Angela Merkel. Da se razumijemo, Merkel zaslužuje kritiku. Ipak, Trump je neprekidno nezasluženo napada, baš kao što je napadao Hillary Clinton.
Ovi primjeri samo su neki od dokaza duboko ukorijenjenih mizoginih stavova trenutnog predsjednika Sjedinjenih Država. No čini se da ni sam ne shvaća koliko je spuštanje političkih neslaganja na puku razinu roda, dokaz njegove vlastite nesigurnosti i nemoći.
