Jedno veliko NE!
I još jedno – ŠTA VAM PADA NA PAMET?
Pojavio se prijedlog, IDEJA, da se djeca iz specijalnih odjeljenja u Bijeljini ispišu iz škole koju pohađaju i da nastave svoje školovanje u Janji. Roditelji su upitani za mišljenje. Razlog – u Osnovnoj školi “Meša Selimović ” u naselju Janja, namjeravaju da obezbijede bolje uslove školovanja. Ko? – Grad Bijeljina, sa inostranim partnerima.
Osnovna škola “Vuk Karadžić”, Bijeljina, može da se ponosi sa 4 posebna odjeljenja, kao i sprovođenjem inkluzije u okviru redovnih odjeljenja. Samo prisustvo posebnih odjeljenja pod krovom škole predstavlja vid inkluzije. Naravno da uvijek može bolje i da uslovi mogu da se popravljaju, ali većina roditelja je zadovoljna radom nastavnog osoblja, a to je najbitnije. Boravak i učenje djece sa poteškoćama u okviru redovne škole veoma su korisni za sve. Djeca urednog razvoja imaju kontakt, dodir sa djecom sa poteškoćama i imaju priliku da razviju empatiju, međusobnu komunikaciju, da bi mogli da se bolje razumiju, da se jedni drugih ne plaše, te da djeca sa poteškoćama budu prihvaćena kao ljudska bića od strane svojih vršnjaka. S druge strane, pohađajući posebna odjeljenja u okviru redovne škole, djeca sa poteškoćama mogu da se osjete kao dio društva, iako je njihovo učešće u tom društvu ograničeno. Zato bi bilo DOBRO da sve osnovne škole formiraju posebna odjeljenja kada se za tim ukaže potreba (izvjestan broj djece ne može ni uz asistente da pohađa redovnu nastavu).
Sabiranje specijalnih odjeljenja samo u Janju, proizvelo bi druge efekte.
Izdvajanjem svih posebnih odjeljenja u Janju, u suštini izvan grada, postigla bi se doslovno segregacija po osnovu zdravstvenog stanja i intelektualnih sposobnosti ove djece. Priča o postizanju “optimalnijih uslova školovanja” je neodrživa, jer, ukoliko Grad Bijeljina i njegovi dole navedeni partneri (UNDP u BiH, UNICEF, UN Women i Vlada Švedske) zaista žele da obezbijede djeci bolje uslove, mogu namjeravane aktivnosti da sprovedu i u školi “Vuk Karadžić”, pored škole “Meša Selimović”, čije potrebe ne sporimo.
Prave povode za prijedlog da se djeca izmjeste iz škole Vuk Karadžić možda nikada nećemo saznati. Uvjerena sam da navedene ustanove i organizacije NE ŽELE da PRODUBE društvenu SEGREGACIJU u kojoj djeca sa poteškoćama u razvoju već žive.
Imati djecu sa poteškoćama u razvoju u okviru jedne škole, je ČAST koju rijetki imaju. Ova djeca svojom različitošću i posebnošću obogaćuju društveni život škole i pružaju svom okruženju priliku za rast i upoznavanje novog. Složićemo se da ponekad treba naučiti nešto novo, razumjeti drugoga i porasti kao čovjek. Svaka čast školama “Vuk Karadžić” i “Meša Selimović”, kao i drugima koje imaju specijalna odjeljenja. Nadam se da će i ostale škole krenuti njihovim stopama i iskazati brigu za djecu koja se teže uklapaju.
