Imala sam 28 godina kada mi je suprug rekao da više ne želi biti u braku – ni sa kim, a definitivno ne sa mnom – i da ne želi imati djecu. Bila sam duboko nesrećna i spremna da krenem dalje, ali to ne znači da sam lako podnijela razvod.
Osjećala sam se kao da sam sama na svijetu jer sam se jedina razvodila dok su se moje prijateljice udavale i rađale djecu. Morala sam prekinuti odnos s nekim prijateljicama jer me više nisu podržavale. Onda sam ostala bez posla i vratila se kući, kod mame, gdje sam provodila vrijeme tugujući za godinama koje su prošle.
Takođe sam se bojala da neću upoznati nekoga na vrijeme i ostvariti svoj san o majčinstvu. Onda sam počela pisati o svom iskustvu i druge žene, koje su prošle razvod u dvadesetima, počele su mi se javljati s svojim pričama.
Kada je moja knjiga ,,Baci haljinu: Priče o razvodima u dvadesetima” postala hit, napravila sam grupu za podršku na Facebooku, za mlade razvedene žene, koja je spontano dostigla 1000 članica.
Fejsbuk grupa je bila tajna, članice su morale biti lične pozvane.
Privatnost grupe mi je omogućila da napravim sigurno utočište za izražavanje naših osjećaja i strahova te za traženje savjeta. Budući da smo još uvijek bile u procesu zacjeljivanja, a mnoge od nas i u pravnim bitkama, uspjele smo da držimo podalje TV producente koji su željeli da napravi reality show na osnovu naših priča.
Ipak, ja sam uništila vlastitu haljinu u jednom reality show-u. Profesionalni tim se postarao da izgledam fenomenalno, a onda sam uzela makaze i isjekla predivnu svilenkastu vjenčanicu sa cirkonima. Zatim sam je rastrgala golim rukama na nacionalnoj televiziji.
Naša privatna grupa za podršku je postala čvrsta osnova za mnoga prijateljstva i napokon sam se osjećala manje usamljeno. Tokom godina smo pratile kako neke od nas ponovo pronalaze sebe, ponovo izlaze, ponovo se udaju, idu na avanture i još mnogo toga.
Intenzitet komunikacije je vremenom opao jer su mnoge od nas stvorile nove porodice ili počele nove karijere.
2024. godine će biti 10 godina od osnivanja grupe ,,Baci haljinu”. Odlučila sam da naša grupa postane javna kako bismo se mogle povezati s novom generacijom žena. Počele smo dodavati nove članice, a sada su tu stare članice, veteranke, koje ih mentorišu.
Takođe smo se počele ponovo povezivati međusobno i to je bilo vrlo emotivno. Nisam bila jedina koja je opet počela razmišljati o sebi i svojoj prošlosti i svemu što se desilo od tada.
Moja prijateljica i članica grupe za podršku, Emily F. Unger-Evans, koja je takođe razvedena već više od deset godina, rekla mi je: ,,Da sam ostala u braku, ne bih se odvažila da postanem pjevačica, tekstopisac i medicinska sestra. Nikada ne bih otišla u Nashville, nikada ne bih uzela gitaru u ruke, nikada ne bih ostvarila svoj san da napravim pjesmu koja će da ide na radiju.”
Obje žalimo zato što smo se vjenčale iz pogrešnih razloga. Ja sam mislila da ću brakom pomoći mom suprugu da pronađe posao koji voli i da će promijeniti mišljenje o očinstvu. Moja porodica je bila nestabilna, a ja sam gledala njegove roditelje koji su i dalje večerali zajedno svako veče i nadala se da ću to i ja doživjeti. Ali otkrila sam, tokom braka , da obroci mogu biti još usamljeniji ako sjedite za stolom pored pogrešne osobe.
Emily je rekla: ,,Mislila sam da će brak ‘popraviti’ naš odnos i da ćemo biti još bliži, jači, intimniji. On je postajao sve posesivniji… Žao mi je što sam mu dopustila da preuzme kontrolu nad mojim životom. Bili smo zajedno gotovo 10 godina i žao mi je zbog vremena koje sam izgubila. Izgubila sam toliko vremena sa svojim voljenima.”
Shvatile smo da nam je razvod donio nove mogućnosti i rast iako nam se na početku činilo da je kraj svijeta.
Nakon razvoda, Emili je uspjela riješiti nesuglasice sa svojom majkom, pomiriti se i dobiti njezin blagoslov za novi brak prije nego što je majka preminula. Zahvalna je što se razvela, prije nego što je napunila 30 godina, jer joj je to omogućilo da bude samostalna odrasla osoba.
,,Morala sam provesti vrijeme sama sa sobom, da zaista otkrijem ko sam kao pojedinac. Trebalo mi je vrijeme sa vlastitim mislima, nadama i snovima. To je bio jedini način da se vratim sebi.”, rekla mi je Emily.
Devon M. Pasha, još jedna članica našeg sestrinstva razvedenih žena, upravo će napuniti 40 godina i danas je ponovno udata i ima kćer. Rekla mi je: ,,Neću se pretvarati da je sve bajno nakon razvoda, ali ne mogu vjerovati koliko sam narasla od izlaska iz prvog braka… Sada sam jača nego ikad. Učim postavljati zdrave granice, pronalazim svoj pravi identitet, zauzimam se za ono što je dobro za mene, učim kako reći ne i kako biti ljubazna prema sebi.”
Danas Devon javno govori o pretvaranju srama u snagu. ,,Naučila sam kako redefinisati tuđe etikete i sramotu i pretvoriti ih u vlastitu snagu i mantru”, rekla je.
Anđel Coleman, još jedna članica grupe, koja sada ima tridesetih godina i radi kao terapeut privatno, rekla mi je da žali jer je mislila da je zakazala ili da nije bila dobra supruga. ,,Sada kad se sjetim svog braka, vjerujem u to da sam dala sve od sebe s alatima koje sam imala kao mlada supruga i majka.”
Sada pruža svojoj mlađoj sebi više empatije i razumijevanja. ,,U redu je prerasti neke ljude i imaš pravo promijeniti mišljenje. U dvadesetima smo u ranoj fazi ,postajanja’. Prvi put pronalazimo svoj glas i prvi put postavljamo granice. Ovaj proces je putovanje koje zahtijeva puno razumijevanja i nježnosti.”
Anđel je zahvalna što se ponovo udala za muža koji podržava njezin ,,ambiciozni duh”. Srećna je jer može pružiti svojim kćerkama primjer podrške i ljubavi, ali za neke od nas, pronalaženje sreće znači da više nismo u braku.
Već preko deset godina poznajem Amandu, koja je zatražila da se njeno prezime ne otkrije radi privatnosti. Dok smo razgovarale o lekcijama koje smo naučile nakon razvoda, rekla je ovo: ,,Osjećati se ‘sigurno’ u vezi nije vrijedno ako niste sretni i ako ne živite kao najautentičnija verzija sebe.” Mislim da je važno da mnoge žene čuju ovo.
Rekla je da su izlasci i prekidi veza u tridesetima i četrdesetima teški, ali više ne osjeća da joj treba veza da bi bila potpuna. ,,Ako ponovo nađem nekoga, super, ali trenutno sam vrlo zadovoljna i kad sam sama.”
Od razvoda, Amanda je proputovala svih sedam kontinenata, uglavnom samostalno, i doživjela stvari koje nisu zanimale njenog bivšeg supruga.
,,Društvo je odlučilo da razvod znači neuspjeh, ali to jednostavno nije istina”, podijelila je Amanda sa mnom. Razvod je naše pravo da kažemo: ,,Ne, to nije ono što želim za svoju budućnost.'”
,,Ako imaju sreće, pronaći će zajednicu koja će im pomoći da pronađu svoj put“. Kada sam pitala Emili kako joj je pomoglo pridruživanje našoj grupi podrške, rekla je: ,,To je za mene bilo sigurno mjesto. Mnoge od tih žena su moje prijateljice i znala sam da se u svakom trenutku mogu obratiti bilo kojoj od njih i zatražiti podršku, a one bi je pružile, kao što bih ja to učinila za njih. Ne postoje riječi kojima mogu izraziti zahvalnost za podršku koju sam dobila od grupe potpunih stranaca koji su prolazili kroz iste promjene u životu.”
Mislim da je Devon najbolje opisala našu grupu: ,,Nevjerovatno je šta zajednica snažnih žena može učiniti kada otkrije sopstvenu moć. “ Za mnoge od nas, taj proces je počeo onog trenutka kad smo donijele odluku o razvodu.
Danas sam ponovo udata, imam dvoje djece i tri psa. Dok gledam svoju djecu kako odrastaju, shvatam da sam tada bila u krivu: ovo su moje najdraže godine. Zahvalna sam svaki dan za razvod jer bez toga ne bih danas imala ovakav život ni porodicu ni karijeru.
Naučila sam da sam otporna, jača nego što sam mislila i sposobna da pretvorim teška vremena u nešto pozitivno. Kroz godine, članice grupe su se udružile da plate hotelsku sobu za članicu koja nije imala gdje da prespava, poslale dječije božićne poklone kako bismo pomogli samohranim majkama i čak se upoznale uživo.
Za mene je najveća lekcija da mogu iskoristiti i svoja najteža iskustva da pomognem nekome drugome.
Prevela: Iris Janković
