Ne znam koliko sam kao neudata žena pozvana da vam govorim o ovome, ali valjda već znate da ja ne marim mnogo za sve one ružne stvari koje pišete ispod mojih tekstova (možda jer je uvijek više onih lijepih). Govorim…
Ima tih nekih razgovora koje si vodio koje nikako da zaboraviš. Svako malo te nešto na te razgovore i te ljude podsjeti. A realno, ne bi se htio prisjećati baš svog smeća koje ti je u životu prošlo kroz život.
Svadba od minimum 200 zvanica.
Da, to sam ja.
Policija na vratima, opet!
Nedavno me je koleginica pitala zašto svog bivšeg partnera ne zovem „bivšim mužem“, ili ga ne spominjem po imenu.
Kao razvedena majka sa dvoje dece i skoro desetogodišnjim brakom iza sebe, počela sam da se prepoznajem u ženama sličnog životnog iskustva.
Mjesta primopredaje djece su skoro pa najtužnija mjesta na svijetu.
Jedno srce se slomilo. O tome je brujao ceo grad.
Biti tate za mene kao osobu jedna je od najbitnijih stvari koje su mi se desile.
