Svadba od minimum 200 zvanica.
Da, to sam ja.
Policija na vratima, opet!
Nedavno me je koleginica pitala zašto svog bivšeg partnera ne zovem „bivšim mužem“, ili ga ne spominjem po imenu.
Kao razvedena majka sa dvoje dece i skoro desetogodišnjim brakom iza sebe, počela sam da se prepoznajem u ženama sličnog životnog iskustva.
Mjesta primopredaje djece su skoro pa najtužnija mjesta na svijetu.
Jedno srce se slomilo. O tome je brujao ceo grad.
Biti tate za mene kao osobu jedna je od najbitnijih stvari koje su mi se desile.
Moje putešestvije u procesu pronalaska životnog partnera pa onda brak, dijete dobilo je i svoju posljednju destinaciju, razvod.
Iako većina ljudi, posebno kod nas na brdovitom Balkanu razvod doživljava kao neuspjeh, nešto najgore što se može desiti, poredi se čak i sa smrtnim slučajem, dokazano je da ostajanje u braku bez ljubavi može biti još gore, a djeca koja odrastaju u takvom braku mogu nositi doživotne posljedice.
