Iza mnogih priča o nasilju nad ženama ne stoji samo borba da se izađe iz nasilnog odnosa, već i dugotrajna borba sa institucijama koje bi trebalo da pruže zaštitu.
Jedna od žena koja je odlučila da javno progovori o tom iskustvu je Sonja (ime promijenjeno), koja tvrdi da je nasilje u braku godinama prijavljivala, ali da je nakon razvoda njen život postao još teži zbog sporih i, kako kaže, često neefikasnih reakcija institucija.
“Bila sam u braku 13 godina. Razvela sam se tek iz trećeg pokušaja, jer je bivši suprug svaki put obećavao da će se promijeniti”, priča Sonja za “Nezavisne”.
Kako kaže, odlučila je da izađe iz tog braka prvenstveno zbog djece.
“Shvatila sam da ne želim da moja djeca odrastaju gledajući toksičan odnos između roditelja. Zato sam odlučila da odem”, kaže ona.
Pogledajte video:
Nasilje prijavljivala i tokom braka
Sonja priča da je nasilje prijavljivala policiji još dok je bila u braku. Međutim, kaže da reakcije često nisu bile onakve kakve je očekivala.
“Policija bi došla na lice mjesta, ali se sve uglavnom završavalo savjetima da se pomirimo, da prespavamo i da će sutra biti bolje”, navodi ona.
Prema njenim riječima, u nekim slučajevima incident bi bio prijavljen, ali bi se postupak ubrzo završio bez ozbiljnijih posljedica. Dodaje i da je nakon jedne prijave u policijskom zapisniku vidjela izjavu koju, kako tvrdi, nikada nije dala.
“Ja sam prijavila da mi je zabranjivao da spavam na krevetu, da je gasio struju i vodu u stanu. U zapisniku je pisalo da smo se posvađali oko registracije automobila. To nikada nisam rekla”, kaže ona.
Djeca najteže prolaze kroz sve
Posebno težak dio, kaže, bio je način na koji su djeca reagovala na sukobe u porodici.
“Padali su u nesvijest, molili nas da se ne svađamo, nisu spavali i nisu jeli. Djeca najteže podnose takve situacije”, kaže Sonja te je zbog toga bila još odlučnija da prekine brak.
Razvod kao jedini izlaz
Proces razvoda, međutim, nije bio jednostavan. Prije samog razvoda bračni partneri moraju proći postupak mirenja u Centru za socijalni rad.
“To traje mjesecima i često je samo gubljenje vremena. Kada dvoje ljudi odluči da se razvede, to znači da je odnos već došao do tačke pucanja”, smatra ona. Razvod je na kraju dobila 2021. godine, ali, kako kaže, tada počinje novi period borbe.
Prijetnje i novi problemi nakon razvoda
Nakon što je pokrenula postupak razvoda, Sonja kaže da su počele prijetnje.
“Govorio mi je da će mi oduzeti djecu, da će me strpati u ludnicu i da će učiniti sve da ostanem bez posla”, kaže ona. Ipak, kaže da je vjerovala da kao majka neće imati problem da zadrži starateljstvo nad djecom.
“Nisam loša majka, nisam alkoholičar niti narkoman. Vjerovala sam da su to stvari koje govore same za sebe”, kaže ona.
Borba za egzistenciju
Danas Sonja radi tri posla kako bi obezbijedila egzistenciju za sebe i djecu, jer bivši suprug, kako tvrdi, ne plaća alimentaciju.
“Moj dan izgleda tako da idem na posao, vratim se kući, budem sa djecom, pa radim drugi posao, pa treći. Slobodnog vremena gotovo da nemam”, kaže ona.
Uprkos svemu, kaže da ne želi da odustane. Iako je njen put mukotrpan i dug, na kraju razgovora Sonja poručuje da žene ne treba da ćute o nasilju, ali i da sistem mora pružiti jaču podršku žrtvama. Ipak, uprkos svim izazovima, vjeruje da je odluka o razvodu bila ispravna.
Kada žena, osim suočavanja sa traumom, mora da dokazuje ono što je preživjela i da se bori sa sporim ili nedovoljnim reakcijama sistema, tada postaje jasno koliko je važno da institucije djeluju pravovremeno, odgovorno i sa više senzibiliteta. Nasilje ne smije biti relativizovano, niti žrtva smije ostati sama u procesu traženja zaštite i pravde. Zato je važno o ovim iskustvima govoriti javno da bi žene znale da nisu same, ali i da bi društvo konačno prestalo da okreće glavu pred problemom koji može imati kobne posljedice.
Važni telefoni
- Policija – 122
- SOS linija za pomoć ženama žrtvama nasilja u Federaciji BiH – 1265
- SOS linija za pomoć ženama žrtvama nasilja u Republici Srpskoj – 1264
- Centar za mentalno zdravlje (zgrada VMC-a) +387 51 230-240
- Služba hitne medicinske pomoći +387 51 230-610, +387 51 230-620, lokal 124
Poziv može biti prvi korak ka zaštiti. Nasilje nikada nije privatna stvar. Prijavljivanje može spasiti život.
