Helen Russell je spisateljka koja živi u Jutlandu, u Danskoj i autorka je knjige The Year of Living Danishly i nadolazeće How to Raise A Viking.
Iz Londona se preselila u Dansku, rodila troje djece. Za The Guardian je napisala tekst u kojem otkriva šta je sve naučila o nordijskom odgoju.
Preselila sam se iz Londona u Dansku, bezbrižna i bez djece, ali uprkos tome što sam planirala ostati samo godinu dana, još uvijek sam ovdje desetljeće i s troje djece. A nordijska djeca rade stvari drugačije.
Drugačije jedu, drugačije uče, igraju se, oblače, čak i spavaju drugačije – bebe ostavljaju da spavaju vani u svojim kolicima na temperaturama ispod nule. Pjevaju, bore se, penju se, padaju i ponovno ustaju.
U prirodi su satima svaki dan – upkos činjenici da je vrijeme užasno. Nordijci se rijetko čine kao veseli ljudi – preferišu “planiranu zabavu”, nema nikakve spontanosti u njima. Pa ipak… Nordijske zemlje redovno su na vrhu Unicefove liste u sreći, obrazovanju i jednakosti s najvišim stopama blagostanja na globalnom nivou.
Neki aspekti njihovog roditeljstva mogu se primijeniti gdje god se nalazili, dok drugi mogu poslužiti kao inspiracija. Dakle, evo nekoliko stvari koje sam naučila o nordijskom odgoju.
1. Svaki dan u svakom pogledu, igraj se!
Igra je jako važna u nordijskim zemljama. Profesorica Ellen Beate Hansen Sandseter na Norveškom sveučilišnom koledžu Queen Maud kaže: “Studije koje su pratile djecu od rođenja pokazuju da se visine ne boje oni koji se penju na stablo, padnu i slome nogu – nego oni koji se nikada nisu popeli na stablo .” Borba je još jedan važan dio djetetova razvoja, jer može podučavati saradnju, povjerenje i primjerenu prosudbu. “Ponekad morate pustiti djecu da se tuku”, kaže mi jedna danska mama. Kratkoročno zastrašujuće, dugoročno korisno (ili su mi barem tako rekli).
2. Učite djecu kako da misle, a ne šta da misle
Skandivanci ne kreću u školu prije šeste godine (sedam u Finskoj). Do 11. godine su bez testova, domaćih zadaća, bez ocijena. Sabilah Eboo Alwani s Pedagoškog fakulteta na Sveučilištu u Cambridgeu smatra da je to dobra stvar. Danski sistem temelji se na podučavanju prema interesima i, “Uče se razmišljati – a ne samo polagati ispite”, kaže učiteljica Louise Lingaard.
Djeca se uče zauzeti za sebe, javni govor je dio školske rutine od šeste godine, dok čitanje dolazi kasnije – oko osme. Do dobi od 15 godina, nordijske zemlje rangirane su iznad prosjeka OECD-a, na čelu s Finskom koja je ispred UK-a i SAD-a sveukupno. Bez obzira na različite sisteme školovanja, dopustiti djetetu da razvije sopstvene interese i čita sopstvenim tempom. Istraživanja pokazuju da pritisak na djecu da prerano čitaju uzrokuje stres i oni koji kasnije krenu čitati lako sustižu, pa čak i nadmašuju one rane.
3. Ne postoji loše vrijeme
Nordijci svih nacionalnosti imaju varijacije ove mantre, a studije pokazuju da boravak na otvorenom poboljšava saradnju, smanjuje stres, pomaže u koncentraciji i izjednačava razlike između djece s niskim i visokim uspjehom. Nordijci od djetinjstva razvijaju ono što Kari Leibowitz, socijalna psihologinja Sveučilišta Stanford, naziva “pozitivnim zimskim načinom razmišljanja”.
Ključno je naučiti oblačiti se. “U većem dijelu svijeta kada je hladno, ljudi se i dalje oblače normalno za izlazak, a onda se pitaju zašto im je hladno”, kaže Leibowitz. Moja djeca sada posjeduju snježna odijela, kišna odijela, “vjetrovke”, termo donji veš, rukavice, vodootporne rukavice, čizme za snijeg i kišne čizme. Razvijte pozitivan način razmišljanja noseći odjeću prikladniju za zimu i zapamtite da ne postoji pogrešno vrijeme, postoji samo pogrešna odjeća.
4. Ne mora svaka slika ići na frižider
Dok mnogi smatraju kako stane pohvale pospješuju razvoj samopoštovanja, Danci to ne čine. Oni vjeruju da pretjerano hvaljenje dovodi do napuhanog ega. “Kada kažu ‘pogledaj ovo’ žele pažnju, a ne pohvalu,” kaže danska porodična terapeutkinja Sofie Münster.
“Oni zapravo ne traže pohvale. Stoga je bolje naučiti ih da sami procjenjuju stvari, inače će provesti život tražeći vanjsku potvrdu.” Danci zamjenjuju pohvale zanimanjem i pitaju “Kako si to učinio?” ili “Reci mi više.” “Ovo pokazuje djeci da nam je stalo do njih – ne do njihovih ‘rezultata'”, kaže Münster. Kao što je manje pozitivnih pohvala, manje je negativnih osuda.
5. Porodični obroci su svetinja
Ideja sjedenja i jela kao porodica vrlo je cijenjena u nordijskom društvu. Čak je i izvršnom direktoru dopušteno na sastanku u 16 sati reći: “Moram sada otići po djecu.” A onda idite kući, i ručate/večerate kao porodica. Većina danskih domova okupljena je oko stola za ručavanje s izričitom svrhom davanja prioriteta porodičnih obroka. Gdje god da živite, još uvijek postoje stvarne prednosti u nastojanju da jednom sedmično pojedete porodični obrok kako biste se ponovno povezali. Ako možete kuhati, odlično, ali imajte na umu da se manje radi o tome što jedete za večeru, a više o tome s kim to jedete.
