U engleskom “Tajmsu” osvanuo je tekst poznatog autora koji odgovara kritičarima Novaka Đokovića i insistira da je vrijeme da prestanu da budu zli prema njemu.
Engleski novinar, pisac i stonoteniser, bivši olimpijac Metju Sajed, napisao je važan tekst u uticajnom “Tajmsu” o Novaku Đokoviću. Britanski autor je objasnio čitaocima zašto je Srbin najveći teniser njegovog doba i zašto lične uvrede i dobacivanja prema njemu moraju da prestanu. “Za razliku od vas, ja znam pravog Novaka Đokovića i povici će povrijediti ovog osjetljivog superstara”, napisao je on u najavi teksta koji morate da pročitate.
“Često me pitaju za najčuveniji trenutak kojem sam prisustvovao na Vimbldonu. Da li je to bekhend Rodžera Federera pri meč lopti Rafaela Nadala u taj-brejku četvrtog seta 2008. godine? Da li je to Goran Ivanišević na koljenima koji se moli za poen koji bi mu donio trijumf u titulu? Da li je to Štefi Graf protiv Jane Novotne? Sve sjajno”
“Ipak, možda moram da pomenem šta se dogodilo poslije čuvenog trijumfa Endija Mareja 2013. godine i posebno tokom intervjua Novaka Đokovića, njegovog protivnika, poslije tog meča. Razumljivo je to da je publika bila protiv Srbina. Kada je osvojio poen, na stadionu je zavladalo nešto blizu tišini. Kada je njegov protivnik pogodio viner, nastajala je ekstaza na tribinama. To nije moglo da bude lako za 26-godišnjaka koji je igrao daleko od kuće”
“Poslije meča, tokom intervjua kraj terena, nije postojao ni nagovještaj negativnosti ili gorčine u Novakovim riječima. Samo spremnost da prihvati širu sliku nacije koja slavi svoju prvu pobjedu u singlu, koju je čekala decenijama. ‘Čestitam Endiju. Apsolutno si zaslužio ovu pobjedu. Igrao si nevjerovatan tenis. Čestitam tvom timu. Znam koliko im ovo znači i znam koliko ovo znači svima vama ljudi, kao i cijeloj zemlji. Bilo je zadovoljstvo biti dio ovog finala”, rekao je tada Novak”.
“Često pričamo o tome kako sport uči djecu da pobjeđuju, ali postoji i važnija lekcija – on uči i kako da izgubite. Đokovićeva ljubaznost bila je veoma upadljiva od kada je došao na ATP tur i ako sumnjate u to, pogledajte njegovu velikodušnost poslije poraza od Karlosa Alkaraza prošle godine ili, zapravo, poslije bilo kog poraza u posljednjih deceniju i po. U ovome on nije sam, jer i njegova dva velika rivala, Federer i Nadal, dijele tu ljudsku osobinu”.
“Ipak, nešto me je uvijek zbunjivalo u vezi sa Đokovićem. Nije samo da je publika protiv njega kada igra protiv Mareja na Vimbldonu. Nije to samo ‘SW19’ (engleski termin za Vimbldon, zbog poštanskog broja tog dijela jugozapadnog Londona). Zapravo, tu nije stvar ni u grend-slem događajima. Gdje god da ode, šta god da uradi, suoči se sa upadljivom i sa ponekad osvetoljubivom jednostranošću. Vidio sam to izbliza gomilu puta – dobacivanja, dovikivanja, lične uvrede, namjerne povike tokom pripreme za servis. Nazovite to kako hoćete”.
“Možda bi trebalo da kažem da se snažno suprostavljam Đokovićevom mišljenju o vakcinama i to sam rekao mnogo puta, ali to što im je on antipatičan nema veze sa tim. Bio sam tu kada je on zbijao šale na terenu, imitirao druge igrače, bio je mladić koji očajnički želi da bude voljen. Bio sam tamo kada je bio ‘Broj tri’, ‘Broj dva’, ‘Broj jedan’ i sada sam tu, kada je opet izgubio prvo mjesto. Danas je sve to postala podrazumijevana stvar na njegovim mečevima, kao lastavice na početku proljeća”.
“Bilo je mnogo debate oko toga da li su gledaoci u njegovom meču četvrte runde Vimbldona vikali ‘Buuu’ ili ‘Rune’ (što je ime danskog protivnika, Holgera Runea), ali to nije suština. U skoro svakom meču koji Đoković igra, on trpi ne samo od publike koja je na strani njegovog protivnika, već i od manjine koja želi da ga izbaci iz ravnoteže i koja osjeća veću slobodu da to radi njemu nego nekim drugim igračima. Da gledaoci požele da poremete Federera, ostali iz publike bi se okrenuli protiv njih. Kao što je to i sam Đoković rekao u ponedjeljak: Na Turu sam više od 20 godina, vjerujte mi, znam sve trikove. Znam kako stvari funkcionišu”
