Piše: Prim. dr Lamija Duranović, specijalista neuropsihijatrije
Demencija predstavlja hronično neurodegenerativno stanje koje dovodi do postepenog gubitka moždanih funkcija kao što su pamćenje, mišljenje, rasuđivanje i sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Demencija nije normalan dio starenja, već posljedica različitih patoloških procesa u mozgu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pogađa oko 55 miliona ljudi širom svijeta, a predviđa se da će se do 2050. broj slučajeva gotovo utrostručiti. Ovi podaci su alarmantni, posebno u zemljama sa starijom populacijom i ograničenim resursima za liječenje.
Uzroci demencije: Demencija može imati različite uzroke, a najčešći su Alchajmerova bolest, pri kojoj dolazi do nakupljanja amiloidnih plakova i neurofibrilarnih čvorova u mozgu, što uzrokuje odumiranje nervnih ćelija. Ova bolest predstavlja uzrok oko 60 do 70% slučajeva demencije. Slijedi vaskularna demencija koja nastaje kao posljedica oštećenja krvnih sudova mozga, često povezana sa moždanim udarom ili hroničnim visokim krvnim pritiskom, te Lewy body demencija koja je karakteristična po abnormalnim proteinima koji se talože u mozgu. Frontotemporalna demencija pogađa mlađe osobe (45-65 godina) i uzrokuje promjene u ličnosti, ponašanju i govoru. Prisutne su i sekundarne demencije koje se javljaju kao posljedica neuroloških bolesti poput multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, ali i drugih stanja poput depresije, deficita vitamina B12 i hronične zloupotrebe alkohola.
Simptomi: Demencija se obično razvija postepeno, sa nespecifičnim simptomima koji često ostaju neprepoznati. Najčešći rani znakovi uključuju probleme s pamćenjem, poput zaboravljanja nedavnih događaja, važnih datuma ili uputa, teškoće s govornim izražavanjem, otežano donošenje odluka, te poteškoće u planiranju ili rješavanju svakodnevnih zadataka. Zbunjenost u vremenu i prostoru, te gubljenje u poznatom okruženju ili neprepoznavanje dana i vremena jesu znakovi upozorenja na demenciju, kao i promjene u raspoloženju i ponašanju koje sa sobom vuku povlačenje iz društva, pojavu apatije, depresije ili razdražljivosti.
Rano prepoznavanje simptoma omogućava raniju intervenciju, usporavanje progresije bolesti i bolji kvalitet života za oboljelu osobu i njenu porodicu. Pravovremena dijagnoza demencije ključna je zbog započinjanja adekvatne terapije, jer iako ne postoji lijek za većinu oblika demencije, dostupni medikamenti mogu značajno usporiti napredak bolesti. Takođe, planiranje budućnosti omogućava pacijentima i njihovim porodicama donošenje važnih odluka o zdravstvenoj njezi, finansijama i životnom okruženju, dok psihološka i socijalna podrška kroz rani početak programa rehabilitacije, mentalne stimulacije i fizičke aktivnosti, poboljšava funkcionalnost i kvalitet života.
Rano otkrivanje demencije
U Kantonalnoj bolnici “Safet Mujić” u Mostaru, uz podršku kompanije Hemofarm, započeo je projekat ranog otkrivanja demencije kod pacijenata starijih od 60 godina. Ovim projektom se nastoji, kroz redovne preglede i brze kognitivne testove, smanjiti broj nedijagnostikovanih slučajeva i pružiti pravovremena terapija.
Liječenje demencije je multidisciplinarno i uključuje medikamentnu terapiju, odnosno lijekove koji usporavaju napredovanje simptoma, te promjene životnih navika kroz uravnoteženu ishranu (Mediteranska dijeta), fizičku aktivnost, redovan san i mentalnu stimulaciju. Psihosocijalna podrška pruža se pacijentu kroz kognitivne terapije, podršku porodice i prilagođavanje životnog okruženja.
Prevencija: Iako neki faktori rizika nisu promjenjivi, poput starosti i genetike, mnogi se ipak mogu kontrolisati usvajanjem zdravih životnih navika, kontrolom hroničnih bolesti, te mentalnim i socijalnim aktivnostima poput učenja novih vještina, čitanja, igranja društvenih igara, čime se smanjuje rizik od kognitivnog pada.
Demencija je izazov koji zahtijeva saradnju cijelog društva – od zdravstvenih radnika do porodice i institucija. Rano prepoznavanje simptoma i preventivne mjere ključni su za smanjenje njenog uticaja na pojedince i zajednicu. Pravovremena reakcija nije samo odgovornost medicinskih radnika, već i svih. Zato je potrebno razgovarati o demenciji, podizati svijest o njenom prepoznavanju i važnosti podrške onima kojima je najpotrebnija.
