Godine 1963. sedamnaestogodišnji Rendi Gardner nije spavao 11 dana i 25 minuta.
Ostao je budan za potrebe projekta za naučni sajam u Kaliforniji, postavivši tako svjetski rekord.
Ginisova knjiga rekorda više ne prati ovaj podvig: prestali su primati prijave 1997. zbog, kako su objasnili, velikih opasnosti povezanih s nedostatkom sna.
Koje su to opasnosti? Šta se događa onima koji dugo pate od nedostatka sna?
Nedostatak sna opasan
San je ključan za izvršne, emocionalne i tjelesne funkcije, a nedostatak sna povećava rizik od čitavog niza zdravstvenih problema, uključujući dijabetes, bolesti srca, gojaznost i depresiju, kažu iz američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Stručnjaci kažu da je ljudima potrebno šest do osam sati sna svaki dan. Ipak, nije rijetko da ljudi, a posebno studenti, ostanu budni čitavu noć i tako ne spavaju 24 sata.
“U ovoj fazi postaje izazovno razlikovati san i budnost. Kada ste 24 sata neprestano budni, u aktivnosti mozga vide se signali da ste na granici sna i budnosti, iako izgledate budno”, kaže Oren Koen, ljekar medicine sna u njujorškoj bolnici Maunt Sinaj.
To se zove mikrosan. Ljudi koji ne spavaju dugo vremena možda izgledaju budni, ali njihov mozak nesvjesno prelazi u stanje abnormalnog sna, koji uključuje intervale slabog fokusa ili, čak, halucinacija.
“San preuzima, mozak neizbježno pada u san. Ljudi mi često kažu: ‘Nisam spavao nedjeljama’, ali to je gotovo nemoguće”, kaže Alon Avidan, koji vodi Centar za poremećaje spavanja na Univerzitetu Kalifornije.
Koen je dodao da mu je teško da povjeruje da neko može ostati budan duže od 24 sata bez ovakvih epizoda.
Kada se pojavljuju nuspojave
Ipak, teško je precizno odrediti koliko dugo neko može ostati budan i kako se pojavljuju nuspojave.
“Hroničan nedostatak sna, u kojem pojedinac dugo vremena ne spava, toliko je katastrofalan da se smatra neetičnim proučavati ga na ljudima”, kaže Avidon.
Prisilno držanje u stanju budnosti koristi se kao metoda psihičkog mučenja.
Iako se dugi period nedostatka sna ne može proučavati, ipak postoje podaci o ljudima s rijetkom nasljednom bolešću pod nazivom fatalna porodična nesanica.
Ti pacijenti imaju genetsku mutaciju koja izaziva abnormalno akumuliranje proteina u mozgu, što s vremenom pogoršava san.
Njihova tijela počnu da propadaju i oni s vremenom umiru zbog naslaga proteina koje oštećuju njihove moždane ćelije. Od ovog poremećaja većina pacijenata umre u prosjeku u roku od 18 mjeseci.
Za svakih sat vremena izgubljenog sna potrebno je osam sati sna za oporavak.
Studije sprovedene na pacovima 1989. godine pokazale su da životinje mogu bez sna izdržati između 11 i 32 dana prije nego što uginu.
Nespavanje kao alkohol
Studija na ljudima iz 2019, objavljena u časopisu “Nature and Science of Sleep”, otkrila je da učesnici eksperimenta mogu održavati relativno normalan nivo budnosti i opreza do 16 sati.
Ali, nakon 16 sati dolazi do značajnog pada pažnje, uvećanog kod učesnika koji su patili od hronične nesanice.
Studija iz 2000. otkrila je da nespavanje 24 sata smanjuje koordinaciju između očiju i ruku jednako kao i 0,1 odsto alkohola u krvi.
Posljedice nedostatka sna nakon 24 sata uključivale su smanjeno vrijeme reakcije, nerazgovijetan govor, smanjenu sposobnost donošenja odluka, smanjeno pamćenje i koordinaciju, iritabilnost, lošiji vid i sluh, navode iz Cleveland Clinic.
Nakon 36 sati ljudi u krvi imaju povećane markere upale, a dolazi i do neravnoteže hormona i usporavanja metabolizma, pojasnili su iz klinike.
Malo je istraživanja o tome šta se događa nakon 72 sata, ali poznato je da ljudi postaju anksiozni, depresivni, počinju halucinirati i imaju problema s izvršnim funkcijama.
“Dug spavanja”
Istraživanje američkih ljekara pokazalo je da nedostatak sna povećava preopterećenost na poslu i broj ljekarskih grešaka.
Rezidenti hirurgije u Izraelu pokazali su pojačanu impulsivnost, sporije kognitivne procese i smanjene izvršne funkcije nakon 26-satne smjene, pokazala je studija iz 2021, objavljena u časopisu “Medical Education”.
Radnici koji rade u smjenama takođe su u opasnosti od posljedica nedostatka sna jer oni često ne spavaju dovoljno, ne mogu uspostaviti rutinu sna i često moraju spavati dok je napolju dan, što nije prirodno za ljudski ciklus.
Ključno je znati da se ne može jednostavno nadoknaditi nedostatak sna kasnije.
“Nedostatak sna je kumulativan, što znači da oni koji ne spavaju dovoljno sakupljaju neku vrstu ‘duga spavanja’. Za svaki sat vremena izgubljenog sna potrebno je punih osam sati sna za oporavak”, upozorava Avidon.
Ograničavanje spavanja takođe je rizično. Iako posljedice na sposobnost koncentracije mogu biti ozbiljne, ponekad ih mi sami ne primjećujemo, jednako kao što neko misli da je sposoban da vozi iako je pod uticajem alkohola.
“Ti ljudi ne znaju da se ne mogu dovoljno dobro fokusirati”, kaže Koen.
