Nije potrebno mnogo da se ženi namjeri uvreda implikacijom kako je aktivno seksualna, bila to istina ili ne. Dovoljno je samo da bude žena i da je poželimo uvrijediti…
Standardna uvreda za ženu jest reći joj da voli i prakticira seks. Ako ženu želimo uvrijediti, reći ćemo joj da je kurva, drolja, droca, štraca, radodajka, laka, fukara, fuksa, nastavi niz. Žene će tako biti počašćene kada su glasne i direktne, kada su poslovno uspješne i ambiciozne, kada imaju skupe stvari i putuju, kada se obrazuju u inozemstvu, kada pristanu spavati s nekime, kada odbiju spavati s nekime, kada flertuju, kada su prema muškarcima hladne, kada obuku kratku suknju, kada nakon prekida započnu novu vezu, kada ne žele vezu nego odabiru dejtati, kada…
Zašto je ženska seksualnost uvreda? Zašto imamo toliko izraza za ženu koja uživa u seksu, te ih sve prati negativna konotacija, dok muškarce s bogatim seksualnim životima nazivamo pastusima, frajerima i jebačima? Zašto je biti seksualna najgore što žena može biti? Zašto mrzimo žene koje vole seks? Toliko ih mrzimo, da po toj liniji mrzimo čak i one koje ne vole seks, već ih mrzimo samo zbog potencijala koji za to imaju time što su žene.
Seksualnost je područje velike i jake kontrole društva generalno, a žena pogotovo. Kontrola ženske seksualnosti seže davno, po nekim teorijama do vremena pojave sjedilačkog načina života i privatnog vlasništva, po drugim teorijama još i ranije. U svakom slučaju, uvijek je bilo pitanje tko žensku seksualnost posjeduje, a odgovor je, isto tako uvijek, bio da žensku seksualnost nikada ne posjeduje ona sama.
Žensku seksualnost prvo posjeduje njen otac kao glava obitelji. Na ženskoj seksualnosti, točnije čvrsto nadziranom manjku iste, počiva ugled i čast čitave porodice. Otac ženu i njenu netaknutu seksualnost predaje njezinom suprugu, koji ju zatim posjeduje za vlastitu korist, zadovoljstvo i potomstvo. Tada je bitno da njenu seksualnost posjeduje samo njen suprug, kako bi bio siguran da njegovo potomstvo jest upravo njegovo.
Kako ne bi zastranila, žensku seksualnost brižno nadgleda i religija. Judeokršćanske religije ograđuju se od seksualnosti, a istovremeno je seksualnost sve o čemu se implicitno govori i razmišlja. Tako gradimo društvo koje žensku seksualnost označava kao nečasnu i prljavu, društvo koje nadgleda i kontrolira, koje je spremnu svaku ženu proglasiti oštećenom i grešnom, samim time što ju proglasi seksualnom. I na kraju, tako te ideje i same usvajamo. Ako imamo osjećaj da nas se stalno nadgleda te da nam stalno prijeti odmazda, počinjemo kontrolirati same sebe po tuđim pravilima. Radimo posao patrijarhata protiv sebe samih.
Jer mržnja prema ženama koje vole seks, i mržnja prema ženama kao seksualnim bićima uopće, jest sredstvo upravo patrijarhata. Ako je žena aktivno seksualna, onda nije kontrolirana i nije ničije vlasništvo. Ako žena svoju seksualnost prakticira po vlastitim pravilima, a ne po pravilima svog oca, muža, religije ili društva, onda joj sva ta tuđa pravila i vlasništvo ne možemo niti nametnuti. Ako je žena seksualna, onda je samo svoja. A ako je svoja, onda je svačija. Onda je kurva, drolja i fukara.
Žene koje vole seks mrzimo zato što ih ne možemo kontrolirati i ne znamo što od njih zapravo očekivati. S takvim ženama ulazimo u neistraženo područje. Žene koje ne možemo kontrolirati, našem su društvu, patrijarhatu, muškarcima, pa i drugim ženama, nedokučiva enigma. Što žele žene koje svoju seksualnost, svoje želje, zadovoljstvo i sreću smatraju važnijima od toga da odigraju ulogu koja se od njih očekuje? Što žele žene koje ne žele ono što im je rečeno da moraju željeti? Jer idealna žena patrijarhata i heteronormativnosti trebala bi biti čedna i sramežljiva, bez seksualnih fantazija i poriva, koja se „podaje“ jedino onom pravom i jedino iz ljubavi, te seks koristi kako bi se ostvarila u ultimativnoj ženskoj ulozi – majčinstvu.
No žene koje uživaju u seksu i van braka i ljubavi, koristeći kontracepciju i imajući više partnera od „onog jednog pravog“, onda to rade iz nekih drugih razloga koji se pak ne uklapaju u patrijarhalnu bajku o neplaćenom ženskom emotivnom, obiteljskom, kućanskom i seksualnom radu iz ljubavi. Njihove razloge patrijarhat bi nazvao sebičnim. Ja ću ih nazvati ljudskim i revolucionarnim. Jer uživati u seksu i prakticirati seks zato što si slojevita, stvarna, kompleksna osoba koja ne želi represirati svoju seksualnost, koja prepoznaje i ostvaruje svoje želje, i koja želi biti sretna – nije sebično, nego jednostavno ljudski. A ako si još uz to i žena ili kvir osoba, to je i revolucionarno i hrabro.
Prepoznati žene kao stvarne, kompleksne, seksualne osobe, značilo bi prepoznati ih kao subjekte. Velika je to promjena, budući da su žene tako dugo tretirane kao objekti i kao vlasništvo. Veliki je to šok za patrijarhat, te žene koje više ne žele služiti ciljevima opresivnih sistema, već žele živjeti živote u kojima su zaista sretne i u kojima pronalaze svoja zadovoljstva, kako seksualna, tako i druga.
Žene koje vole seks suočile su se s osudom i odbacivanjem, ali ne dopuštaju da ih ta stigmatizacija natjera natrag u očekivani kalup. Žene koje vole seks idu protiv normativa i ne libe se prekoračiti granice koje su postavljene samo kako bi ih se zauzdalo. Naravno da ih društvo mrzi, iako možda najviše iz straha, jer one ljuljuškaju brod i usude se propitkivati status quo, nepisana pravila i besmislene uzročnosti poput onih da seks narušava ženski ugled i čast.
Zato patrijarhat mrzi žene koje vole seks. One su prijetnja patrijarhatu, objektifikaciji i kontroli žena korištenjem seksualnosti i drugih aspekata ženskih života. Zato je najveća uvreda koju ženi u patrijarhatu možeš uputiti ta da voli seks i da ga prakticira, iako to zapravo uopće nije uvreda ženi. To je pokazivanje slabosti ovog seksističkog društva u kojemu živimo. Ako ljudska sloboda, sreća i zadovoljstvo prijete nekom društvenom sistemu, onda taj sistem i treba uništiti. Ako ovaj sistem uništavamo samozadovoljavanjem, partnerskim seksom, kvir seksom, kontracepcijom, seks igračkama, užitkom i orgazmima – to zvuči kao sasvim dobra revolucija, i to jedna u kojoj ću ponosno primiti etiketu kurve, drolje i fufe.
