Uposljednjih nekoliko desetljeća znanost je napravila ogroman skok. Imamo sofisticirane uređaje, precizna mjerenja, laboratorije koji mogu pratiti procese u tijelu do razine stanica. Sve više razumijemo kako funkcionira mozak, hormoni, živčani sustav – što je nevjerojatno snažan alat za naše zdravlje, dobrobit i budućnost. I dok znanstvenici objavljuju nova istraživanja, mnoge žene na to reagiraju s tihim prepoznavanjem. Kao da misle: to smo već znale.
Ne zato što žene imaju čarobne moći (da budem posve iskrena, ponekada mi se čini da ih zaista i imamo), nego zato što se dio tog znanja generacijama prenosilo kroz iskustvo. Kroz tijelo. Kroz promatranje. Kroz život koji se odvijao u ritmu trudnoća, poroda, djece i svakodnevice. Kroz majčinsku intuiciju. Primjerice, danas znamo da dodir majke, kao i kontakt kože na kožu bebe i majke, može regulirati bebin puls, disanje i temperaturu. Znanstvene studije pokazuju da taj kontakt regulira živčani sustav novorođenčeta i potiče lučenje oksitocina, hormona povezanosti i smirenja. A opet, žene su to radile oduvijek. Nosile su bebe na tijelu, uspavljivale ih na prsima, držale ih blizu. Nisu to činile zato što su pročitale studiju. Radile su to jer je tijelo znalo da je blizina lijek i jer intuitivno osjećamo da je to ono što bebi treba.
Instruktorica sam za masažu beba i u našem Mati centru, kolegice i ja na ciklusu masaže uvijek roditeljima pričamo o nevjerojatnim benefitima i ljekovitosti dodira i masaže. Iako je super naučiti određene tehnike, masaža beba nije ništa novo, već je nešto što majke pružaju djecu oduvijek – danas samo imamo istraživanja koja potvrđuju te benefite! Slično je i s porodom. Danas se sve više govori o važnosti sigurnog okruženja, podrške i osjećaja povjerenja za fiziološki porod. Znanost objašnjava kako stres i strah mogu blokirati oksitocin i usporiti proces. Ali žene su to osjećale i prije nego što su imale hormone pod analizom i statističke podatke. Znale su da porod treba tišinu, sigurnost i poznata lica. Znale su da tijelo radi drugačije kad se žena osjeća zaštićeno. Isto vrijedi i za majčinstvo.
Tek u novijim istraživanjima počinjemo razumijevati koliko se majčin mozak mijenja tijekom trudnoće i nakon poroda. MRI studije pokazale su da se tijekom trudnoće mijenja struktura određenih dijelova mozga, posebno onih koji su povezani s empatijom, socijalnim razumijevanjem i prepoznavanjem emocija. Imamo i smanjenje sive tvari, no to nije loša stvar – u nekim regijama povezana je s većom specijalizacijom mozga za prepoznavanje potreba bebe. Realno, mogu sada nabrojati hrpetinu činjenica i onog što je znanstveno utemeljeno, kao i ono što se trenutno istražuje, ali ono što zapravo želim je približiti kako nama majkama baš ništa od toga nije novost. Mi to osjećamo i živimo. Ta intenzivna promjena koja dolazi s matrescencijom je nešto o čemu žene pričaju, zapisuju i dijele već stoljećima, a bila je često banalizirana. Generacije žena su to već osjećale. Govorile su o majčinskom instinktu, o onom osjećaju u trbuhu koji im govori da nešto nije u redu ili da je dijete dobro. Nisu imale neuroznanstvene termine za to, ali su imale iskustvo.
To ne znači da trebamo odbaciti znanost. Naprotiv. Znanost nam pomaže razumjeti, potvrditi i objasniti procese koji su dugo bili nevidljivi. Ona daje jezik onome što osjećamo. Ja osobno obožavam znanost – obožavam koliko toga nas uči, ali u ovom kontekstu afirmira ono što već znamo. Možda je jednako važno priznati i nešto drugo: znanje ne dolazi samo iz laboratorija. Ponekad dolazi iz života. Iz tijela koje prolazi kroz trudnoću, porod i majčinstvo. Iz promatranja djece, iz noći bez sna, iz malih trenutaka u kojima žena uči slušati sebe i dijete. U vremenu u kojem često tražimo potvrdu izvana, lako zaboravimo da tijelo već nosi mnogo odgovora. Moderna znanost nas tome, na neki način ponovno uči. Pokazuje nam da ono što smo dugo nazivali intuicijom često ima vrlo konkretno biološko objašnjenje. Možda je zato najljepši trenutak kad se ta dva svijeta susretnu. Kad znanost i iskustvo više ne stoje jedan nasuprot drugome, nego jedan pored drugoga. Kad istraživanja potvrde ono što su žene već osjećale, tiho, kroz generacije, kroz povjerenje u sebe. I kad napokon možemo reći: nije da smo samo vjerovale svom tijelu. Pokazalo se da je ono cijelo vrijeme imalo pravo.
