Ne radi se o morbidnoj opsesiji smrću, nego o vrlo praktičnoj ideji: riješiti se stvari koje nam više ne trebaju dok još možemo sami odlučiti šta nam je važno, a šta će samo ostati kao teret onima koji dolaze poslije nas.
Nakon što nas je Marie Kondo učila da zadržimo samo ono što “budi radost”, iz Švedske je stigao još jedan trend pospremanja doma — na prvi pogled mnogo mračniji, ali zapravo iznenađujuće razuman, piše NBC News.
Zove se švedsko čišćenje pred smrt, odnosno döstädning. Riječ je o spoju švedskih riječi dö — smrt i städning — čišćenje.
Ideja je jednostavna: kada dođemo u zrelije godine, ili i ranije ako tako želimo, trebalo bi da počnemo uklanjati sve ono što smo godinama gomilali, a više nam ne treba. Ne zato da bismo živjeli u praznom prostoru, već da bismo sebi olakšali svakodnevicu, a svojim najbližima jednog dana uštedjeli težak posao.
Autorica knjige “The Gentle Art of Swedish Death Cleaning” Margareta Magnusson objašnjava da ovo nije obično brisanje prašine ili ribanje podova, nego trajni oblik organizacije koji život čini jednostavnijim.
“Posjetite svoje ostave i počnite izvlačiti ono što se tamo nalazi. Šta mislite, ko će se time baviti kada vas više ne bude?”, poručuje Magnusson.
Iako naziv zvuči teško, suština je zapravo vrlo životna. Manje nereda znači manje svakodnevne iritacije, manje izgubljenog vremena i više prostora za ono što nam zaista znači. Magnusson kaže da život postaje ugodniji kada se oslobodimo viška, jer je nered često nepotreban izvor nervoze.
Psiholozi i sociolozi se uglavnom slažu da takvo raščišćavanje može imati stvarne koristi. Život u urednijem prostoru može smanjiti osjećaj stresa i preopterećenosti. Kada je manje haosa oko nas, lakše je osjetiti manje haosa i u sebi. Istraživanja su pokazala da nered u domu može biti povezan s višim nivoom stresa, lošijim raspoloženjem i slabijom koncentracijom.
Tu je i psihološki efekat minimalizma: sreća ne dolazi iz gomile predmeta, nego iz odnosa, iskustava i stvari koje imaju stvarnu vrijednost. Kada uklonimo višak, lakše prepoznajemo šta nam je zaista važno.
Ali švedsko čišćenje pred smrt ima i drugu, osjetljiviju dimenziju. Ono nas suočava s činjenicom da ništa ne traje vječno — pa ni mi. Umjesto da o smrti ne govorimo, ovaj proces može biti način da se ta tema otvori mirnije, praktičnije i bez panike.
To ne znači da treba baciti sve uspomene. Naprotiv, prolazak kroz stare predmete može biti emotivan i vrijedan proces. Neke stvari nas podsjećaju na ljude, odnose, putovanja, ljubavi i dijelove života koje ne želimo zaboraviti. Ali upravo zato ima smisla napraviti razliku između onoga što čuva uspomenu i onoga što samo zauzima prostor.
Magnusson piše iz ličnog iskustva. Čistila je domove roditelja, rodbine i prijatelja nakon njihove smrti, ali i dom koji je dijelila sa suprugom nakon što je preminuo. Zato stalno naglašava da ovaj proces nije samo poklon sebi, već i ljudima koje volimo.
Jer, prije ili kasnije, neko će se morati baviti našim stvarima. Pitanje je samo da li ćemo dio tog posla uraditi sami, dok još možemo odlučiti šta ide, šta ostaje i kome nešto želimo pokloniti.
Naravno, ovakav pristup nije za svakoga. Neki ljudi vole red i osjećaju se bolje kada imaju kontrolu nad prostorom. Drugi uopšte ne doživljavaju nered kao problem. Stručnjaci upozoravaju da ne treba od čišćenja praviti novu moralnu disciplinu u kojoj je uredan dom dokaz da smo “bolji” ili “ispravniji”.
Savršeno minimalistički domovi iz časopisa često su nerealni za svakodnevni život. Život pravi nered: djeca, posao, kuvanje, kućni ljubimci, umor, uspomene, navike. Cilj zato nije sterilna kuća, nego prostor u kojem se lakše diše.
Ako želite probati švedsko čišćenje pred smrt, ne morate početi dramatično. Dovoljno je otvoriti jednu ladicu, jednu policu, jednu kutiju u ostavi. Pitajte se: koristim li ovo, volim li ovo, da li neko drugi ima više koristi od toga, želim li zaista da ovo jednog dana neko drugi sortira umjesto mene?
Možda ćete otkriti da možete živjeti s manje stvari nego što mislite. A možda ćete, uz manje predmeta oko sebe, imati više prostora za ono što se ne može pospremiti u kutije: ljude, vrijeme, mir i vlastiti život.
