Roditelji Osnovne škole “Tatomir Andjelić” u Mrčajevcima predali su nedavno peticiju sa više hiljada potpisa sa zahtjevom nadležnim organima da se ispita kompletan slučaj vršnjačkog seksualnog nasilja u ovoj školi sredinom juna mjeseca i svi odgovorni kazne.
Danas je u školi zakazan sastanak svih institucija uključenih u ovaj problem nakon čega će se znati ishod i hoće li još neko odgovarati osim jedne nastavnice.
Roditelji napastvovanog dečaka nisu zadovoljni kako je sistem reagovao i kažu da im je sin raspust proveo šetajući od ljekara do ljekara, često i u Kraljevo. Ipak, nadaju da će uz podršku drugih roditelja spriječiti da se ovakve stvari ponove nekom drugom djetetu i zbog toga su odlučili da po prvi put nastupe javno.
“Mi nismo spavali 38 noći zbog njega. Druga su djeca bila na raspustu, on je bio u bolnici, kod psihijatra, kod psihologa, i tako je njegov raspust prošao. I vjerujemo da će pravda doći na vidjelo“, kazala je majka zlostavljanog dječaka Ana Marković.
Tako majka Ana Marković započinje priču o seksualnom zlostavljanju koje je preživeo njen sin od strane nekoliko učenika u Osnovnoj školi “Tatomir Anđelić” u Mrčajevcima, krajem prošle školske godine. Razočarani u sistem i uz podršku nekoliko roditelja, spriječili su da se cijeli slučaj zataška, a nadaju se da će učesnici ipak snositi odgovornost.
“Ulazim u kabinet za tehničko, oni svi sjede, ja prilazim do tog dječaka gdje sjedi, do njega, nageo sam se laktovima na klupu i pričam. I ne znam kad je prišao taj dječak i skinuo mi pantalone, i počeo. Kada je prestao, ja sam se obukao i izašao napolje, i taj dječak je počeo da me juri, uhvatio me za ruku i uvlači me u učionicu. I drugi dječak ovdje me uhvatio za ruku. I vuku me, i dovukli me, i posle me je taj uhvatio, nabio me između njegove noge i stegao me, i taj drugi put skida pantalone i počinje opet. Neka kažu kako je bilo. Nemoj sad da lažu. Oni znaju uvijek da izvuku sebe”, priča napastovani dječak.
Iako je preživio seksualno nasilje, učenik je pušten da se sam vrati kući, 10 kilometara od škole.
“Mene nisu obavestili uopšte, oni pišu tamo “Škola je reagovala”. Kad je reagovala? Reagovala tek u petak, kad sam ja izjutra zvao ponovo njegovu razrednicu. Uvečer sam zvao razrednicu kad mi je dijete reklo šta se desilo i pitao je lijepo: “Olivera, je l’ ovo istina što mi djeca pričaju?” Ona je rekla: “Istina je“. Jer ne lažu – ne lažu. Pa što mi niste javili? Šta je dijete moglo da uradi? On putuje, išao je u varošicu do autobuske stanice pa poslije sam kući. Je l’ to blizu? On napravi neku grešku u školi odmah sam obaviješten. I tad samo da mi nisu rekli, to bi se zataškalo i pojeo vuk magarca i doviđenja”, kaže otac Radoslav Marković.
Ako bi sve ostalo po starom, dečak koji je preživeo nasilje putovao bi sa svojim zlostavljačima istim autobusom i viđao ih u školi.
“Sad je pitanje kako će ovo dete i da bude sutra do kraja. Da li neko garantuje u školi njegovu bezbijednost? Da li neko garantuje bezbijednost ostale dece? Sutra bi možda bila žrtva ili vaše dete ili bilo čije. Da li njemu neko garantuje tu bezbijednost u školi? Gde su te institucije? Tužilaštvo objavljuje egzibicionizam 15. juna, krajem jula, izjavljuju polno uznemiravanje. Šta će da bude na kraju? Gdje su svi ti dokazi? Gde su dokazi brisa? Gde su ti lekarski nalazi, pregledi? Gdje je to? Samo bih molila sve roditelje da se založe za bezbijednost svoje djece, da se uključe, jer to sutra možda bude i žrtva i neko drugo dijete i bilo šta. Ali poslije svega, samo da on bude dobro i da se on vrati u školu normalno, da funkcioniše, i to je to”, kaže Ana Marković.
Porodica Marković bavi se stočarstvom i mukotrpno radi kako bi obezbijedili trojici sinova sve što treba za redovno školovanje, a prije svega da izrastu u dobre, vrijedne i poštene ljude. Samo traže da im u tome bar niko ne odmaže, a naročito državne institucije, piše Ozon Press.
