Pametni satovi i aplikacije obećavaju bolji san, više kretanja i zdraviji život, ali sve je više onih koji se pitaju jesmo li otišli predaleko u stalnom praćenju vlastitog tijela
Koliko ste danas spavali? Koliko ste napravili koraka? Kakav vam je bio puls, koliko ste se kretali i jeste li ostvarili zacrtani cilj? Nekada smo jednostavno ustajali i nastavljali sa svojim danom.
Danas mnogi od nas prvo provjeravaju šta o našem tijelu kažu uređaji koje nosimo na zapešću.
Pametni satovi i uređaji za praćenje zdravlja postali su dio svakodnevice. Njihova ideja je jednostavna – pomoći nam da bolje razumijemo svoje tijelo i usvojimo zdravije navike. Međutim, pojavljuje se i suprotno pitanje: Može li stalno praćenje zdravlja postati izvor dodatnog stresa?
Kada zdrav život postane projekat
Kultura samopoboljšanja danas podrazumijeva gotovo neprekidno mjerenje. Broj koraka, kvalitet sna, potrošene kalorije, otkucaji srca i vrijeme provedeno u fizičkoj aktivnosti samo su dio podataka koje možemo pratiti.
Problem nastaje kada ti podaci prestanu biti korisne informacije i postanu kriterij prema kojem procjenjujemo jesmo li imali „dobar“ ili „loš“ dan.
Ako sat pokaže da smo loše spavali, možda ćemo cijeli dan osjećati posljedice tog podatka. Ako nismo ostvarili cilj kretanja, možemo imati osjećaj krivice. Čak i običan izlazak, čaša vina ili kasniji odlazak u krevet mogu postati nešto što moramo „nadoknaditi“.
Umjesto da nam tehnologija olakša život, život se počinje prilagođavati tehnologiji
Podaci nisu uvijek odgovor
Praćenje zdravlja samo po sebi nije problem. Podaci mogu pomoći ljudima da budu aktivniji, uoče određene promjene ili bolje razumiju svoje navike.Problem nastaje kada počnemo vjerovati da se kvalitet života može svesti na brojke.
Nije svaki dobar dan onaj u kojem smo ostvarili idealan broj koraka. Nije svaki loš san znak da će cijeli dan biti loš. I nije svaka čaša vina ili preskočeni trening nešto što moramo „popraviti“. Ponekad je jednostavno potrebno prihvatiti da smo imali običan, nesavršen dan.
Zašto osjećamo pritisak da budemo najbolja verzija sebe?
Iza kulture optimizacije krije se i snažna potreba da stalno budemo bolji – zdraviji, produktivniji, odmorniji i uspješniji.
Društvene mreže dodatno pojačavaju taj osjećaj. Na njima gledamo ljude koji ustaju rano, treniraju, meditiraju, jedu zdravo, prate san i imaju savršeno organizovane rutine.
Takva svakodnevica može izgledati privlačno, ali istovremeno stvara utisak da uvijek nešto radimo pogrešno.Ako nismo dovoljno aktivni, trebali bismo vježbati. Ako ne spavamo dovoljno, trebali bismo promijeniti rutinu. Ako smo umorni, trebali bismo pronaći način da povećamo energiju.
Tako briga o sebi lako postane još jedna obaveza. Ne moramo znati baš svaki podatak
Možda je zato jedan od novih trendova upravo udaljavanje od stalnog mjerenja. To ne znači odbaciti brigu o zdravlju ili prestati koristiti tehnologiju. Naprotiv, cilj je pronaći granicu nakon koje podaci više ne pomažu, napisali su na portalu TheGuardian
Za neke ljude dovoljno je znati da se kreću, dovoljno spavaju i hrane se razumno. Drugima će precizno praćenje određenih parametara biti korisno. Važno je da uređaj bude alat, a ne autoritet koji odlučuje kako ćemo se osjećati.
Život nije tabela
U vremenu u kojem gotovo sve možemo izmjeriti, možda je upravo ono što ne možemo izmjeriti najvažnije.
Ne postoji uređaj koji može izračunati koliko smo se smijali s prijateljima, koliko nam je značio razgovor s nekim, koliko smo uživali u večeri bez plana ili koliko nam je značila spontana odluka da preskočimo trening i ostanemo kod kuće. Život nije uvijek efikasan, zdrav i optimiziran. Nekada je haotičan, spontan i potpuno neproduktivan.I možda upravo u tome i jeste njegova vrijednost.
Briga o zdravlju ne bi trebala značiti da svaki trenutak života moramo pretvoriti u podatak. Ponekad je sasvim dovoljno živjeti ga – bez mjerenja.
