Ubrzo nakon što smo se vjenčali, dobili smo kćerku i život je krenuo ubrzanim tempom. Nijedno od nas dvoje nije imao pojma kako brak treba da funkcioniše.
Prve godine našeg braka su bile ispunjene bebama, a pošto je moj muž bio u vojsci, mnogo vremena smo provodili odvojeno. U godinama kada se parovi obično bolje upoznaju i rade na riješavanju problema, mi nismo ni počeli.
Zbog udaljenosti, prvih pet godina našeg braka su bile veoma teške.
Shvatili smo da iluzija o braku ne postoji. Stvarnost je bila drugačija od fantazije koju smo stvorili o porodičnom životu.
Jedino kada smo komunicirali je kada smo razgovarali o djeci ili nečemu što je potrebno za kuću. Naši razgovori su u najboljem slučaju bili površni i uključivali kratke odgovore. Nikada se nismo suočili sa problemom direktno, čekali bi dok ne zagusti i onda bi jedno ili oboje eksplodiralo.
Imali smo svađe kojima nikada nismo ništa postizali, gdje bismo na kraju oboje ostali ljuti ili povrijeđeni.
Svađe nisu ništa riješavale, već su samo izazivale ogorčenost i stres.
Iako se nismo toliko često svađali, uradili smo nešto puno gore… Nismo govorili ništa.
Ovako bi izgledao naš obrazac ponašanja:
Jedno od nas bi uznemirilo drugog.
Uvrijeđena strana nikada ne bi ništa rekla i pustila je da se gomila.
Potom bi uvrijeđena strana eksplodirala zbog nečeg što nije povezano sa stvarnim problemom.
Prešli bi preko toga što se desilo, ne bismo progovorili ni riječ nekoliko dana, a onda bismo se ponašali kao da se ništa nije dogodilo i vratili u život kao i obično.
Onaj koji je uvrijedio drugog bi učinio nešto posebno lijepo za uvrijeđenog i nastavili bi sa životom kao i obično.
Ovakav obrazac je na kraju stvorio nepovjerenje, ogorčenost i nesreću sa obe strane.
Iako smo bili disfunkcionalni zajedno, izgledali smo kao savršen par. U javnosti bismo se držali za ruke, smijali i slali poljupce drugom. Drugi parovi bi nas uvijek pitali: “Kako uspijevate?” i “Koja je vaša tajna?”. Htjeli su da budu kao mi. Učinili smo da brak i porodica izgledaju tako lako.
Kada bi samo znali za bol i usamljenost koju je svako od nas osjećao iza kulisa. Pritisak koji smo osjećali da izgledamo kao savršen par je bio težak i dodatno je pogoršavao našu vezu.
Nastavili smo ovaj toksični obrazac dok oboje nismo došli do tačke pucanja. Priznali smo jedno drugom svoju nesreću.
Sigurno se pitate šta nas je spriječilo da postanemo samo dio statistike i da sve završimo u sudnici?
Rad na sebi i komunikacija.
Oboje smo odlučili da počnemo da radimo na sebi i da prestanemo da pokušavamo da stvorimo savršen brak. Shvatili smo da nemamo pojma o vrsti veze koju želimo u ovoj fazi naših života. Ideja koju smo imali o braku potekla je od naših roditelja, koji nisu imali zdrave veze.
Radili smo na starim sistemima vjerovanja i metodama koje nisu više funkcionisale za nas.
Odlučili smo da vodimo stvarne razgovore jedno sa drugim. I ne samo to, već smo išli na terapiju da naučimo kako da komuniciramo i slušamo. Naučili smo kako da prestanemo da shvatamo stvari lično i da se odvojimo od naših okidača.
Brak je lagan kada se osjećate dobro i kada ste na istoj strani. Ali može postati neizdrživo ako ste u sukobu sa svojim partnerom.
Uspjeli smo zato što smo bili voljni da ulažemo.
Odnosi se uvijek mijenjaju, a brak vam ne ostavlja prostora da se opustite. Morate biti fleksibilni, otvoreni za promjene i voljni da rastete kao pojedinac i par.
Uspjeli smo zato što sada ovo vidimo kao putovanje, a ne odredište.
Oslobodili smo se očekivanja i dozvolili sebi da se u potpunosti izrazimo onakvi kakvi jesmo.
Svi kažu da je brak težak posao, ali brak nije težak posao, već svjestan rad.
Pošto smo odlučili da svjesno radimo na našem braku, to nam je omogućilo da rastemo. Lošija vremena su nam pomogla da prihvatimo život i da ga živimo punim plućima.
Ako se osjećate da je vaš brak trenutno u teškoj situaciji, izdržite. Ako ste oboje spremni da radite na lošem, sve će ispasti kako treba.
