Istina je da su obje riječi pridjevi, ali značenje im se u potpunosti razlikuje. Biti sam je ponekad izbor. Međutim, osjećanje usamljenosti potiče od osjećaja napuštenosti. Zvuči previše ekstremno, hajde da ovo istražimo kroz primjer ili dva.
Sjedila sam u gluho doba noći budna, iako slomljena umorom, i razmišljala što je to što me ‘svrbi’.
Vjenčanje je kao roditeljstvo, možeš pročitati sve knjige i pohađati različite kurseve, ali opet možeš sve zeznuti.
Usamljenost tokom praznika stvara osjećaj da nešto nije u redu sa nama.
Upravo sam pročitala kod jednog Facebook prijatelja kako u turskom jeziku postoji riječ SENSIZLIK, koja ne postoji ni u jednom drugom jeziku, u doslovnom prijevodu ‘beztobost’.
Da li je ćutanje postalo imanentno savremenom čoveku?
Kažu da je kamen valjda nemoguće slomiti
Ali ja znam da nije
Slomila sam ga.
Priča o usamljenosti, tačnije “pandemiji usamljenosti” u savremenom svijetu počela je daleko prije nego što smo ovu riječ mogli čuti na dnevnoj bazi i to na svakom koraku.
Ovo je za tebe koja izvana izgledaš kao lavica, jaka, snažna, a iznutra si slaba i krhka.
Ponekad ostajemo tu jer ubjeđujemo sami sebe da će se okolnosti promijeniti – da ako budemo voljeli jače, davali više, ako budemo tu, ako obezbjeđujemo, da će se sve to promijeniti na bolje.
