Najnoviji rezultati OECD-ovog PISA istraživanja pokazali su zabrinjavajući trend u obrazovanju – petnaestogodišnjaci u razvijenim zemljama danas u prosjeku zaostaju oko godinu i po u čitanju, matematici i prirodnim naukama u odnosu na generaciju iz 2015. godine.
Nakon velikog pada rezultata 2022. godine, koji se uglavnom povezivao sa poremećajima u obrazovanju tokom pandemije virusa korona, očekivalo se da će uslijediti oporavak.
Međutim, najnoviji podaci pokazuju suprotno.
Rezultati se nisu vratili na raniji nivo, već se pad nastavio, što je otvorilo ozbiljnu raspravu o tome šta se dešava sa savremenim obrazovnim sistemima.
Stručnjaci upozoravaju da rezultate PISA testiranja ne treba posmatrati izolovano, ali oni se uklapaju u širu sliku koja pokazuje slabije funkcionalne vještine, probleme sa koncentracijom i sve veće teškoće mladih u učenju.
Da li je problem tehnologija?
Jedan od mogućih razloga je sve veća prisutnost digitalnih uređaja u životu djece.
Mobilni telefoni, društvene mreže i druge digitalne platforme predstavljaju snažnu distrakciju, kako tokom nastave tako i van škole.
Dodatni izazov predstavlja i umjetna inteligencija.
Učenici danas mogu za nekoliko sekundi dobiti odgovor na pitanje, napisati sastav ili riješiti zadatak. Problem nastaje kada tehnologija prestane biti pomoćno sredstvo i postane zamjena za proces učenja.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da nije sve moguće objasniti telefonima i društvenim mrežama.
Sve više pažnje usmjerava se i na način na koji su obrazovni sistemi reformisani tokom posljednjih decenija.
Finska više nije obrazovni uzor
Tokom 2000-ih Finska je bila gotovo sinonim za uspješan obrazovni sistem.
Brojni zvaničnici i stručnjaci iz drugih zemalja odlazili su u ovu zemlju kako bi proučili način na koji se obrazuju finska djeca.
Sistem je karakterisala veća autonomija učenika, fleksibilnost i naglasak na vještinama poput kritičkog razmišljanja.
Manje pažnje posvećivano je tradicionalnim nastavnim sadržajima, standardizovanom testiranju i rangiranju škola.
Međutim, dok su druge zemlje pokušavale da preuzmu finski model, rezultati Finske već su počeli da padaju.
Danas je Finska tek nešto iznad međunarodnog prosjeka.
Dio stručnjaka zbog toga smatra da je nekadašnji uspjeh Finske bio povezan i sa sistematičnijim i tradicionalnijim pristupom obrazovanju koji je ta zemlja koristila u ranijem periodu.
Engleska otišla drugim putem
Zanimljiv primjer predstavlja Velika Britanija.
Škotska, Wales i Sjeverna Irska tokom 2010-ih krenuli su putem koji je u pojedinim elementima podsjećao na finski model.
Istovremeno je Engleska zadržala tradicionalniji pristup.
U Engleskoj su uvedene strožije smjernice o sadržajima koje učenici moraju savladati, uz zadržavanje rangiranja škola i mjerenja rezultata.
Petnaest godina kasnije, razlika je postala vidljiva.
Rezultati učenika u Engleskoj uglavnom su se održali, pa je ta zemlja danas među deset najboljih obrazovnih sistema prema međunarodnim pokazateljima.
S druge strane, rezultati Škotske, Walesa i Sjeverne Irske značajno su oslabili.
Kako je Mississippi prestigao Kaliforniju?
Sličan primjer dolazi iz SAD.
Mississippi je dugo važio za jednu od američkih država sa najslabijim obrazovnim rezultatima.
Ipak, posljednjih godina ta država ostvarila je značajan napredak, posebno među učenicima koji su ranije imali najlošije rezultate.
U pojedinim oblastima učenici Mississippija sada su prestigli učenike iz znatno bogatije Kalifornije.
Jedan od razloga vidi se u uvođenju nastavnih metoda zasnovanih na dokazima, uključujući sistematičnije razvijanje sposobnosti čitanja i rano učenje fonetike.
Istovremeno je povećana odgovornost škola kroz različite pokazatelje uspjeha.
Da li strožiji sistem znači veći pritisak?
Jedan od glavnih argumenata protiv strožijih obrazovnih sistema jeste da previše testiranja, discipline i pritiska može negativno uticati na djecu.
Međutim, podaci iz Engleske ne potvrđuju nužno takvu tvrdnju.
Daisy Christodoulou, direktorica organizacije No More Marking i autorka knjiga o obrazovanju zasnovanom na dokazima, navodi da učenici u Engleskoj prijavljuju slične nivoe sreće i pritiska kao njihovi vršnjaci u Škotskoj i Walesu.
Zbog toga se sve više postavlja pitanje da li su obrazovni sistemi možda otišli predaleko u pokušaju da nastavu učine fleksibilnijom i manje opterećujućom.
Znanje i kritičko razmišljanje nisu suprotstavljeni
Često se može čuti da tradicionalno učenje činjenica i znanja nije dovoljno za savremeni svijet.
Naglasak se zbog toga stavlja na kreativnost, kritičko razmišljanje i sposobnost rješavanja problema.
Ali upravo tu se pojavljuje jedan paradoks.
PISA testovi nisu osmišljeni samo da provjere koliko učenik može zapamtiti činjenica. Oni pokušavaju procijeniti kako učenik koristi znanje u različitim situacijama.
A kritičko razmišljanje i kreativnost teško je razvijati ako učenik nema dovoljno osnovnog znanja.
Drugim riječima, znanje i sposobnost razmišljanja ne moraju biti suprotstavljeni – jedno često predstavlja osnovu za drugo.
Umjetna inteligencija donosi novi izazov
Problem će u narednim godinama biti još složeniji.
Djeca danas imaju pristup alatima umjetne inteligencije koji mogu riješiti zadatak gotovo trenutno.
To može biti korisno ako se AI koristi kao pomoć pri učenju.
Ali ako učenik samo preuzme gotov odgovor, nestaje najvažniji dio procesa – razmišljanje.
Zbog toga će škole morati pronaći način da koriste nove tehnologije, a istovremeno sačuvaju ono što je u obrazovanju najvažnije: sposobnost učenika da samostalno čita, piše, računa, zaključuje i primjenjuje znanje.
Najveći izazov tako možda nije izbor između tradicionalnog i modernog obrazovanja.
Pravi izazov biće pronaći ravnotežu između znanja, discipline, kritičkog razmišljanja i tehnologije.
PISA rezultati pokazuju da ta ravnoteža trenutno nije lako pronaći.
