Robert Šafran stigao je na fakultet kao novi student, ali su ga nepoznati ljudi dočekivali kao starog prijatelja. Mislili su da je Edi Galand. Zabuna je ubrzo otkrila nevjerovatnu istinu – Robert je imao brata za kojeg nije znao, a potom se ispostavilo da postoji i treći.
Prvog dana na koledžu Salivan u američkoj saveznoj državi Njujork, 19-godišnji Robert „Bobi“ Šafran nije mogao da shvati šta se događa.
Ljudi koje nikada ranije nije vidio prilazili su mu, pozdravljali ga i ponašali se kao da ga odavno poznaju. Međutim, postojao je jedan problem – Bobi je tog dana prvi put kročio na fakultet, a ljudi su ga oslovljavali imenom Edi.
Bio je to početak jedne od najnevjerovatnijih priča o razdvojenim blizancima i tajnom naučnom istraživanju, prenosi Mondo
„Edi“ je imao potpuno isto lice kao Bobi
Kada su studenti shvatili da mladić koji stoji pred njima nije Edi Galand, postalo je jasno da se događa nešto neobično.
Bobi i Edi imali su isti datum rođenja i obojica su bila usvojena. Ubrzo su se upoznali i shvatili da nisu samo nevjerovatno slični – bili su identična braća.
Njihova priča ubrzo je dospjela u medije.
Fotografiju dvojice gotovo identičnih mladića vidio je Dejvid Kelman, takođe usvojen. Kada je ugledao fotografiju, prepoznao je lice koje je svakodnevno gledao u ogledalu.
Tada je nevjerovatna priča dobila još veći obrt.
Robert, Edi i Dejvid bili su identične trojke.
Sva trojica rođena su 12. jula 1961. godine i kao bebe su usvojena u različite porodice preko iste njujorške agencije, Louise Wise Services.
Za trojicu mladića susret je u početku bio gotovo nevjerovatan. Odjednom su dobili dvojicu braće za koje nisu znali da postoje.
Ali iza njihove priče krilo se mnogo ozbiljnije pitanje.
Nisu slučajno bili razdvojeni
Godinama kasnije braća su saznala da njihovo razdvajanje nije bilo samo posljedica procesa usvajanja.
Bili su dio istraživanja koje je vodio psihoanalitičar Piter Nojbauer, a čiji je cilj bio proučavanje razvoja identične djece koja odrastaju u različitim porodicama.
Istraživače je zanimalo jedno od velikih pitanja psihologije: koliko na čovjekov razvoj utiču geni, a koliko porodica i okruženje u kojem odrasta?
Problem je bio u tome što porodice koje su usvojile djecu nisu znale punu istinu.
Znali su da će stručnjaci pratiti razvoj njihove djece i povremeno ih posjećivati. Međutim, nisu znali da njihova djeca imaju identičnu braću ili sestre koji istovremeno odrastaju u drugim porodicama.
Upravo je ta činjenica decenijama kasnije izazvala brojne etičke dileme.
Tri brata postala su svjetska senzacija
Nakon njihovog susreta, priča o trojicama obišla je SAD.
Njihova nevjerovatna fizička sličnost, isti datum rođenja i činjenica da su odrasli u različitim porodicama fascinirali su javnost.
Njihova priča kasnije je prikazana u dokumentarnom filmu „Three Identical Strangers“, koji je 2018. godine ponovo otvorio pitanje onoga što se dogodilo dječacima koji su, bez vlastitog znanja, postali dio naučnog istraživanja.
Iza gotovo filmskog početka – slučajnog susreta na fakultetu – ostala su pitanja na koja trojica braće nikada nisu dobila jednostavne odgovore.
Zašto su razdvojeni? Ko je znao da postoje? Koliko su istraživači znali o njima? I da li su porodice imale pravo da znaju cijelu istinu?
Priča Roberta, Edija i Dejvida zato nije samo priča o nevjerovatnom pronalasku izgubljene braće. Ona je i jedno od najpoznatijih upozorenja o tome koliko daleko nauka može otići kada se želja za odgovorima sudari sa pravom čovjeka da zna vlastitu prošlost.
