Kako bi se gej muškarac “preobratio” i postao uslovno rečeno normalan, stručnjaci su došli na ideju da ga stave u sobu sa ženom. O tome smo pisali u tekstu o navodnom liječenju homoseksualnosti, a sada smo saznali šta je to zapravo značilo i šta je donijelo? Muškarac i žena su zapravo bili povezani elektrodama, pomoću kojih se pratilo njihovo ponašanje i reagovanje, a cilj je bio da osjete iznenadnu bliskost i povezanost.
Zapisi ovog eksperimenta govore kako se u jednom trenutku on osjećao nervozno i uzbuđeno. Međutim, to stanje je posljedica medikamenata korištenih u svrhu podizanja raspoloženja i uzbuđenja. Korištene su lakše droge, kako bi se uticalo na posebne dijelove mozga, koji bi prema riječim stručnjaka “seksualno privukli drugi pol”. Testirana je droga za “pranje mozga”, koja se koristi čak i za ispitivanja CIE, na zatvorenicima. Na taj način se testiraju granice ljudskog uma, koje se pomjeraju uz pomoć medikamenata. Međutim, može li se ljudska seksualnost mijenjati?
Eksperiment je započet sa ubrizgavanjem supstance koja je djelovala na posebnu sferu mozga. Nakon toga su započete simulacije određenih dijelova mozga, koji su zaduženi za seksualnost i privlačnost među polovima. Praćen je rad mozga za vrijeme gledanja heteroseksualnih porno filmova. Prema podacima istraživanja, došlo se do zaključka da se muškarac seksualno uzbuđuje za vrijeme gledanja ovih sadržaja. Međutim, neminovno je postavljanje pitanja: “Kako se mozak odupire i vidi jasno, ako je pod uticajem droga?”
Ovaj kontroverzni eksperiment je narušio reputaciju Hita, koji je okarakterirsan kao bizaran naučnik i doktor. Gledajući dublje i analizirajući sam slučaj postaje jasno da se radilo o nečemu poprilično besmislenom? Međutim, nastavimo dalje.
Nakon gledanja filmova, pojačana je doza medikamenata i njih dvoje su ostali sami u sobi. Navodno se počela osjećati jaka privlačnost i seksualna napetost, koja je zapravo gledajući objektivno posljedica stimulansa, a ne želje.
Šta je u konačnici bio ishod samog eksperimenta?
Navodno se priča završila tako što je pacijent kodnog imena B-19 ostao u vezi sa ženom deset mjeseci. Za vrijeme te veze dva puta se “vratio” homoseksualnosti, ali to ne smatraju neuspjehom samog eksperimenta. Sve ih je to navelo da dođu do zaključka, kako je moguće promijeniti ljudsku svijest i seksualnost, a odlučili su nastaviti takve eksperimente kako bi omogućili “ozdravljenje” ostalima. Pacijent B-19 navodno je riješio i mnoštvo problema psihofizičke prirode, jednom kad je osjetio “čari heteroseksualnog” života.
Iako su uspjeli privremeno promijeniti svijest pacijenta, oni zapravo nisu u suštini promijenili njegovu ljudsku prirodu i potrebe. Jesu li ostvarili misiju onda? Ne baš. S obzirom na to da pacijent nije bio u potpunosti siguran da li je heteroseksualan ili homoseksualan, ovakvo djelovanje na njega ne može da se u potpunosti prihvati kao tranzicija iz jedne u drugu seksualnost. On je u suštini bio i ostao aseksualan, sa tendencijom ka homoseksualnosti. Ono što se međutim pokušalo ovim postići jeste definisanje homoseksualnosti kao bolesti.
Uprkos činjenici da je bio ekspert u svojoj struci, doktor koji je sproveo ovaj eksperiment shvaćen je kao bizaran i kontroverzan. Poenta je ostala nedokučiva, a samim tim i upitna. Mnogi su pokušavali stupiti u kontakt sa pacijentom, međutim na doktorov zahtjev to je onemogućeno. Navodno zbog pacijentove privatnosti i mira, ali sve to navodi mnoge da se zapitaju o vjerodostojnosti samog eksperimenta. Je li se uopšte desio i ako jeste, kakve su stvarne posljedice bile?
Što prije kao društvo otklonimo barijere u svom umu, to ćemo prije shvatiti da nismo kompetentni da govorimo šta je bolest, a šta ne. Uostalom, tuđa seksualnost zaista ostaje tuđa, a ne vaša. Izbor muškarca da izabere muškarca ili žene da izabere ženu, njihov je. Čemu prisiljivanje na promjenu ka “zdravijem” ponašanju? Možda je i ono što se vama čini zdravim odnosom nekom drugom zapravo bolesno. Različiti parametri, različite perspektive.