Vaspitati dijete koje će razmišljati nezavisno i neće se povoditi za drugima veliki je izazov za roditelje. Dječja terapeutkinja Kler Lerner (Claire Lerner) kaže da svi roditelji s kojima razgovara žele da vaspitaju djecu koja znaju šta hoće i samostalno rješavaju probleme. Ipak, naučiti djecu da misle svojom glavom teže je nego što se čini, a ta vještina ne počinje da se razvija tek u školi. Lerner ističe da proces učenja samostalnog razmišljanja počinje ranije nego što roditelji misle, piše Parents.com.
1. Pustite ih da pokušaju sami
Kad se dijete muči s umetanjem oblika u igračku, roditeljski instinkt je da uzme dio i dovrši zadatak umjesto njega. No stručnjaci savjetuju da se zapitate šta je važnije: trenutno ukloniti frustraciju ili naučiti dijete kako da samo riješi problem. “Učenje djece samostalnosti počinje u najranijem uzrastu. Pristup se, naravno, razlikuje u zavisnosti od uzrasta djeteta”, kaže dr Stefani Irbi Koard (Stephanie Irby Coard), profesorka na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Grinsborou (University of North Carolina Greensboro).
Ako roditelji dopuste djetetu da samo rješava probleme, čak i dok je još beba, grade temelje za njegovu buduću snalažljivost. Umjesto da odmah umetnete dio slagalice, možete dijete usmjeravati riječima i tako mu pomoći da samo dođe do rješenja. Ključno je dati djetetu priliku da razmisli o problemu. Kasnije se to može primijeniti na situacije u kojima ga puštate da samo smisli kako da se spusti niz tobogan.
2. Budite uzor u donošenju odluka
“Pokažite im kako se donose odgovorne odluke i objasnite im svoj proces razmišljanja”, predlaže dr Koard. Čak i s malom djecom možete razgovarati o tome kako donosite odluke i tako im pomoći da razumiju zašto nešto radite na određeni način. Kako djeca rastu, to se može pretvoriti u razgovore o društvenim situacijama, finansijama ili porodičnim vrijednostima.
Kada djeca vide kako i zašto donosite odluke, to ne znači da ih tjerate da misle kao vi, već im pokazujete put do samostalnog zaključka. Ako dijete postavlja pitanja ili ponudi alternativu, važno je uvažiti njegove ideje, čak i ako zvuče neobično. “Tako se rađaju kreativni mislioci”, kaže Lerner.
3. Prvo slušajte, onda savjetujte
Slično kao i kod rješavanja problema, važno je naučiti da slušate dijete umjesto da mu namećete gotova rješenja, posebno dok odrasta. “Da bi djeca naučila da misle svojom glavom, roditelji moraju postepeno da popuštaju kontrolu. Tako djeca stiču samopouzdanje i iskustvo u samostalnom odlučivanju”, kaže dr Koard.
Potrebu djeteta za autonomijom podržite, a savjet mu dajte tek nakon što čujete šta ima da kaže i kako razmišlja. Prirodni instinkt roditelja je da odmah uskoči s rješenjem, ali time se prekida djetetov vlastiti proces učenja. “Vaš posao nije da rješavate sve djetetove probleme. Vaš posao je da mu date samopouzdanje i vještine da ih rješava samo”, ističe Lerner.
4. Postavljajte im pitanja i izazove
Možda želite da podignete dijete svaki put kad pokuša da se popne na stolicu, ali ako ga podstaknete da pokuša samo, to može biti vrijedna lekcija o samostalnosti. Dr Koard starijoj djeci predlaže da ih podstaknete na vođenje dnevnika ili unutrašnji dijalog, što im može olakšati donošenje odluka. Umjesto da im kažete kako da reaguju u nekoj situaciji, možete ih pitati: “Jedan dječak je postupio na jedan način, a kako bi ti postupio u toj situaciji?”
Postavljajte im hipotetička pitanja. Pitajte ih zašto bi nešto učinili na određeni način i tako im pomozite da osvijeste cijeli proces razmišljanja. To podstiče njihovu sposobnost i želju da samostalno razmišljaju. Dr Koard dodaje i da je korisno podstaći djecu na vannastavne aktivnosti poput javnog nastupa ili debate. To im može ojačati samopouzdanje i pomoći da se osjećaju prijatnije dok izražavaju vlastite stavove.
5. Dopustite im pravo na grešku
Samostalno razmišljanje ne znači da će svaka odluka biti ispravna. Za iznošenje vlastitog mišljenja i donošenje odluka potrebna je hrabrost. Zato je važno pomoći djeci da shvate kako je sve to dio učenja. Čak i ako ishod nije uspješan, sljedeći put mogu donijeti bolju i informisaniju odluku.
“Razgovarajte o greškama i objasnite da je normalno griješiti. Najvažnije je iz toga nešto naučiti”, kaže dr Koard. Umjesto da burno reagujete i pokušate sve odmah da ispravite, Lerner savjetuje roditeljima da pomognu djeci i tinejdžerima da stanu iza svojih odluka. Razgovarajte s njima o tome šta je pošlo naopako, umjesto da samo sanirate posljedice.
“Slušanje njihove perspektive izuzetno je važno. Ako ne uskočite odmah, šaljete im poruku da vjerujete u njihovu sposobnost da sami riješe problem i da ste im podrška ako im zatreba”, zaključuje Lerner. Djeca ne bi trebalo da se boje da samostalno misle zbog straha od greške. Važno je da odrastaju sa saznanjem da je isprobavanje vlastitih ideja proces, a greške su prilika za učenje i donošenje boljih odluka u budućnosti.
