Osobe koje su u porodici odrastale kao “crna ovca” često se i u odrasloj dobi osjećaju izolovano, iscrpljeno i manje vrijedno.
U narcisoidnoj porodici kritike i omalovažavanje iz djetinjstva oblikuju način na koji kasnije prolaze kroz život.
“Crna ovca u porodici često nosi osjećaj stida zato što je drugačija”, kaže terapeutkinja Imi Lo.
U očima takve porodice “crna ovca” nikada ništa ne radi kako treba. Kad pokuša stati u svoju odbranu ili ukazati na nepravdu, odmah je proglase nepoštovanjem. Njene riječi izvrnu tako da ona ispadne negativac, piše Real Simple.
Porodična terapeutkinja Karyl McBride objašnjava da se narcisi ne mogu staviti u tuđu kožu i vide samo kako nešto utiče na njih.
“Iako su preosjetljivi na kritiku i osuđivanje, sami neprestano kritikuju i osuđuju druge. To je njihov način da se osjećaju većim i boljim”, kaže McBride.
Za “crnu ovcu” vrijede drugačija pravila nego za ostale članove porodice. “Zlatno dijete” ne može pogriješiti, a odbačeno dijete nikada nije dovoljno dobro, bez obzira na ocjene u školi ili trud kod kuće. Takva djeca često vjeruju da će napokon zaslužiti ljubav roditelja ako postignu dovoljno. U narcisoidnoj porodici to se ne dešava.
Njihovi osjećaji uvijek su u drugom planu. Čak i kad im je nanesena nepravda, od njih se očekuje da oproste i nastave dalje, a izvinjenje rijetko dolazi.
Zlostavljanje u djetinjstvu povezuje se s većim rizikom od psihičkih poremećaja. Osobe koje su bile odbačene u porodici kao odrasle su često sklone anksioznosti i perfekcionizmu. Naučile su da i najmanja greška donosi kaznu i da su, što više griješe, manje vrijedne ljubavi.
Stručna pomoć može im pomoći da prevladaju ta iskustva. Mnogi, kad zasnuju vlastitu porodicu, svjesno odluče da ne ponove obrasce u kojima su odrasli i tako prekinu začarani krug.
